Od tri opuška može se dobiti jedna cigareta. Zatvorsko pitanje glasi: koliko se cigareta može smotati od deset čikova? Odgovor nije tri. Ni četiri. Već pet. "Deset čikova daje tri cigarete, a jedan preostaje. Ove tri cigarete daju tri čika, dakle opet jednu, tj. četvrtu cigaretu. Kad je popušiš, ostat će ti od nje jedan čik i sad imaš svega dva. Uz ova dva uzajmit ćeš treći i saviti petu cigaretu. Kad i ovu popušiš, vratit ćeš čik koji si uzajmio i sad nemaš ni čika ni duga…"
Zagrebački odvjetnik Hinko Gottlieb uhapšen je u travnju 1941. i zatvoren u Grazu i Beču. Rođen je 1886. u Đurđevcu. Pisao je pjesme, komedije, humoreske i feljtone, prevodio Heinea. Kao odvjetnik branio je komuniste; poznavao je Tita. Gestapo ga hapsi kao Židova, komunističkog simpatizera i autora antinacističkih tekstova objavljivanih u hrvatskim židovskim časopisima. Nakon što je privremeno pušten iz zatvora u Beču, sa suprugom i starijim sinom bježi u talijansku okupacijsku zonu; mlađi sin još je sredinom proljeća odveden u logor Danica kraj Koprivnice.
U logoru u Kraljevici Hinko Gottlieb piše "Ključ od velikih vrata". Rukopis nosi sa sobom u transportu na Rab, a nakon oslobođenja i u partizane, skrivajući ga zajedno s drugim logorskim materijalom u pećini podno Plješivice. Nijemci pronalaze sklonište i dižu ga u zrak. Prva verzija romana o četvorici Židova iz samice gestapovog zatvora u Beču uništena je u eksploziji. Drugu verziju Gottlieb ponovo piše u Bariju, na oslobođenom jugu Italije. Tada saznaje da je mlađi sin strijeljan u ljeto 1941. u Jadovnu. Stariji sin, spašen od holokausta, u Bariju pogiba u prometnoj nesreći. Iz tragedije više nema izlaza.
Ipak, krajem 1945. Gottlieb po drugi puta završava svoj roman. "Ključ od velikih vrata" koji je prostor fantastike. I židovskog humora. Mađioničarskim trikovima kojima se od deset opušaka savija pet cigareta događaju se i druga zatvorska čuda. Uz pomoć mistike i teorije relativnosti (Hitlerove "židovske fizike") poljski Židov Dov Tarnopolski iz svog džepnog "kondenzatora" vadi likere i torte, pijetlove i klavire, pa čak i radioaparat na kojem zatvorenici slušaju vijesti Radio Londona. U džepu Tarnopolskog je i ključ od vrata ćelije, ali i ključ od "velikih vrata" židovskog uzništva.
Hinko Gottlieb nije imao potrebu napisati svjedočanstvo stradavanja vlastite obitelji. Umjesto svjedočenja onih koji su preživjeli plin i metke, sudbinu i nesreću, posegnuo je za starijom židovskom tradicijom fantastike. "Sa suviškom misaone energije" čovjek je "razvio nusorgan intelekta: fantaziju. I jer je čovjek… on se nikada neće dovinuti do ozbiljnosti mrava, vrapca ili mazge…", objašnjava u romanu.
Dov Tarnopolski, Gottliebov osloboditelj, dolazi iz tradicije Golema, diva od gline koji će spasiti Židove. "Ključ od velikih vrata" to čini tipično židovskim. Ono što roman čini jedinstvenim unutar hrvatske književnosti jest da je izvorni hrvatski rukopis (preveden na engleski i hebrejski, objavljen u New Yorku i Izraelu) jedan od prvih romana o holokaustu na bilo kojem jeziku uopće. "Ključ od velikih vrata" u svom je izvorniku pronađen i objavljen tek danas. Do nas je doputovao poput poruke u boci, ne isključujući pritom i element fantastike. Ako govorimo o arheološkom otkriću, onda većeg od ovog gotovo da i ne može biti.
