>

novosti logo

Siniša Labrović: Bilo je teško, ali sam izdržao

Konceptualni umjetnik održao je 24-satni performans na centralnom zagrebačkom trgu tokom kojeg se neprekidno osmjehivao kako bi upozorio na društveni teror dobrog raspoloženja

Siniša Labrović, konceptualni umjetnik, na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića održao je performans pod nazivom ‘Ljubav prema osmijehu‘. Performans je trajao puna 24 sata (od utorka u 19 sati do srijede u 19 sati) tokom kojih se Labrović neprekidno osmjehivao kako bi, kako je kazao, upozorio kako je osmijeha - onih prisilnih i lažnih - previše oko nas. 'Volim osmijeh i radost i vjerujem u njih, ali mi smeta to nasilje osmijeha koje ne dolazi iz istinske radosti, nego od nametnute kvazipsihološke agende i self-helpa te općenito iz te suvremene priče u kojoj je loše raspoloženje dozvoljeno samo u najužem krugu najbližih ljudi, ako i tamo', kazao je najavljujući izvedbu koja je održana u sklopu programa festivala ‘Ekstravagantna tijela‘. Pitali smo ga je li zadovoljan kako je prošao performans i koliko se fizički iscrpio.

- Subjektivno govoreći, mogu reći da mi je bilo teško. U dva navrata sam zaista bio u krizi pa sam morao uzeti kratke predahe. Boljela su me leđa, noge su mi se tresle od umora. Zapravo su pružale otpor da me drže u vertikalnoj poziciji. Objektivno gledano, nije to neka muka. Stajao sam i osmjehivao se. Naši ljudi bez problema to prebrode, a ja ću još dobiti i honorar pa stvarno nema razloga da se žalim – govori Labrović.

Kaže da je vrlo zadovoljan reakcijom prolaznika, posebno onih koji su znali o čemu se radi.

- Dobio sam i neke poklone, da budem iskren uglavnom od žena. Valjda zato što sam iz Sinja, a mi imamo neki sućutnički izraz lica. Neki su se čudili jer nisu znali matricu – rekao je Labrović čiji rad je predstavljen i na Izložbi ‘Kad spomenici ožive‘ koja je ovaj tjedna otvorena u Galeriji Nova, a 30. rujna će drugi dio biti postavljen u prostorijama SKD-a ‘Prosvjeta‘ u Preradovićevoj 21.

– Moj rad se zove Sonata za fra Sotonu. Fra Sotona je bio nadimak Miroslava Majstorovića Filipovića, ustaškog krvnika i osuđenog ratnog zločinca kojeg su franjevci izbacili iz reda. Najpoznatiji je po zločinima u Jasenovcu. Radi se o gudalu koje pokreće mehanička ruka proizvodeći jeziv zvuk. Inspiraciju sam pronašao u tekstu Viktora Ivančića koji je prepričao iskustvo jednog Židova iz Jasenovca. Ispred kantine je svirao romski orkestar. Filipović je sjedio i slušao ih, pa je ustao, prišao im i jednom opalio metak u glavu – kazao je Labrović

1/1