>

novosti logo

Stabilnost koja zabrinjava

Zahvaljujući stabilnosti slijedi rekonstrukcija Vijeća ministara, u međuvremenu je Univerzitetski klinički centar Sarajevo dobio novu ravnateljicu, BH Telecom novu upravu, a Hrvati će dobiti TV na svom jeziku

Konačno, dvadeset i dvije godine od osnivanja Federacije Bosne i Hercegovine, kako glasi službeni naziv većeg od dva entiteta u susjednoj državi, politička situacija je – stabilna. E, upravo zato treba biti zabrinut! Zahvaljujući toj stabilnosti slijedi i rekonstrukcija Vijeća ministara, točnije zamjena onih iz Demokratske fronte kadrovima Saveza za bolju budućnost. E, i zbog toga treba biti zabrinut!

U međuvremenu, što također ima direktnu vezu sa famoznom stabilizacijom političke klime i odnosa, Univerzitetski klinički centar Sarajevo je dobio novu ravnateljicu, BH Telecom, kao najprofitabilniji od tri u BiH, novu upravu, dok će Hrvati, eto, dobiti televiziju na svom jeziku – program će, kažu, početi emitirati ovih dana. Konačno, stabilniji dio BiH više nije jednostavno ustrojena Republika Srpska, već komplicirana unija županija o čijem preslagivanju se sve češće govori, a da se pritom iz dvorišta ne otkopavaju automatske puške. No sve to skupa nisu nimalo dobre vijesti…

Bakir Dautbašić, visokopozicionirani član Saveza za bolju budućnost, druge od dvije velike bošnjačke stranke u vladajućem federalnom savezu koji još čine Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica, bit će novi ministar prometa u Vijeću ministara. Jedini je kandidat SBB-a i ima punu podršku SDA-a. HDZ je mirno i dostojanstveno Bošnjacima prepustio da se oko toga tko će gdje zasjesti sami dogovore.

Da situacija, kako smo rekli, nije zabrinjavajuće stabilna, problem bi bio u činjenici da je Bakir Dautbašić, suspendirani uposlenik državnog Ministarstva sigurnosti, u kućnom pritvoru u koji je stigao iz onog pravog. Taj sitan detalj, međutim, ne predstavlja nikakvu smetnju, prije svih, lideru SDA-a Bakiru Izetbegoviću. Dragan Čović, vlasnik HDZ-a se, ponovimo, drži po strani i ne smeta, dok Fahrudin Radončić, Dautbašićev šef, ima važnija posla: i on je, naime, u pritvoru i pod optužnicom za formiranje zločinačke organizacije i ometanje pravde!

Inače, Dautbašić je, zajedno sa još jednom članicom SBB-a, Bilsenom Šahman, osumnjičen i zbog pritiska na Azru Sarić, mladu sarajevsku liječnicu i svjedokinju u procesu što se na sudu u Prištini vodi protiv narkobosa Nasera Keljmendija, vođe kartela kojem je, kako navode tužitelji, pripadao i Radončić. Njoj su Dautbašić i Šahman lijepo, više puta, svojim riječima pokušali objasniti da onime što će reći neće oživjeti Ramiza Delalića, ali može sebi iskopati grob. Paralelno, mediji čiji je bivši vlasnik Radončić, a sadašnji njegova nekadašnja supruga, Azru Sarić su pokušavali prikazati, uz ostalo, i kao ubojicu pacijenta u bolničkom kompleksu poznatijem kao Koševo, po nazivu dijela grada u kojem se nalazi.

Koševo, ponovimo, ima novu ravnateljicu, bivšu upraviteljicu Opće bolnice dr. Abdulah Nakaš, imenovanu uz punu podršku bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, uvjerenog kako je dotična najbolja za vođenje velike, najveće klinike u BiH. ‘Ona je menadžer, ona zna da inspiriše ljude, ona zna da motivira ljude, da iz njih izvuče ono najbolje, da se dobro radi… Mislim da je za pacijente dobro da imaju dobre menadžere, bez obzira kako se oni prezivali’, izjavio je Izetbegović. Ona je, inače, od Izetbegovića, zove se Sebija, prijatelji je zovu Seka, a suprug joj je – predsjednik Stranke demokratske akcije!

To što je lider partnerske partije prošetao ženu od jedne bolnice ka drugoj, Savezu za bolju budućnost je sporno točno koliko i SDA-u smeta činjenica da je čelnik SBB-a u zatvoru, da ga se tereti za ozbiljna kaznena djela i da je, upravo zbog međusobne suradnje, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine ispitalo, uz ostale, Bakira Izetbegovića!

U najkraćem i najstrašnijem, malo nakon što su Radončiću stavljene lisice, predstavnici Stranke demokratske akcije i Saveza za bolju budućnost su se sastali, dogovorili i, kako su priopćili, dodatno učvrstili suradnju, osiguranu i financijski. Te su dvije partije, naime, dealom Izetbegović – Radončić podijelile upravljačka i druga važna mjesta u ubjedljivo najprofitabilnijoj tvrtki za telekomunikacijske usluge, BH Telecomu, dugogodišnjem bankomatu najveće bošnjačke stranke, sada dostupnom i slobodnim sljedbenicima bivšeg medijskog magnata. O navedenome treći čovjek, Dragan Čović, rekosmo, ne da nema jasan stav, već ga vidno kuri bolac.

Lider HDZ-a čeka petnaesti veljače kada će, najavljeno je, program početi emitirati Naša TV, kako se službeno zove komercijalni medij koji je osnovalo pedesetak hrvatskih poduzetnika, da bi se, tako kažu, kompenzirao manjak programskih sadržaja na hrvatskom jeziku i na javnom servisu, točnije Federalnom RTV-u. Kako će, zapravo, izgledati taj program i o čemu će se u njemu govoriti jasno je već iz imena i oba prezimena glavne i odgovorne urednice – Hloverke Novak-Srzić, majke angažiranog novinarstva u najgorem mogućem značenju te sintagme.

Samo se, kako se to već kaže, nameće pitanje: što u Federaciji radi oporba? Odgovor je: ništa, jer da bi nešto radilo, to najprije mora postojati. Socijaldemokratska partija, stranka koja je uspjela ubiti nadu posljednji put, ima bijednu potporu i još goreg predsjednika, Nermina Nikšića, koji povremeno detektira da kako upravo traje cementiranje podjele većeg entiteta, dok u isto vrijeme u svom najbližem okruženju može naći oko dva nebošnjaka. Demokratska fronta Željka Komšića, nastala od SDP-ovaca iziritiranih Lagumdžijinom autokracijom i beskrajnim kalkulacijama, punu je neozbiljnost demonstrirala u najkraćem mogućem roku: malo su bili u vlasti u Federaciji, pa ispali, upravo im se isto dešava i sa Vijećem ministara, a ni između sebe ne stoje najbolje. Sam Komšić – u dva mandata hrvatski član Predsjedništva BiH, biran uglavnom glasovima birača iz najbrojnijeg naroda – objeručke prihvata rijetke pozive za intervjue, upozoravajući Bošnjake da im se sprema getoizacija poput one u Palestini. Nije zabilježeno da ga netko sluša, a kamoli o rečenom razmišlja.

Draganu Čoviću i HDZ-u je, iz njihova kuta gledano, još bolje. Do sada su uživali podršku na kakvoj bi im pozavidio Aleksandar Lukašenko. Povlačenjem Martina Raguža iz političkog života zbog bolesti upitno je hoće li HDZ 1990. u budućnosti biti isto što u prošlosti: kakva-takva oporba, svakako ozbiljnija od stranaka poput raznih HSP-ova ili one što je zastupala mesarsku obitelj Lijanović iz Širokog Brijega.

Tako dakle izgleda kada je u Federaciji situacija stabilna. E, ako nema razloga za zabrinutost, onda ima još samo za paniku. Veliku.

1/1