Novosti

Kultura

Stradija revisited

Aleksandar Novaković, Novo Smederevo (Književna radionica Rašić, 2016): Knjiga koja je potrebna Srbiji koliko i Srbija njoj, kao krivo ogledalo i kao kamen oko vrata

413hr2trcq135z1d9texqm8df7u

U ovoj su se knjizi srećno sustekli obrazovanje i autorski afiniteti autora, Aleksandra Novakovića (Beograd, 1975): znanje istoričara, kritički stav i sklonost aforizmu. Za razliku od prethodnog romana ‘Vođa’, nagrađenog 2010. godine VBZ-ovom nagradom, u kome podsećanje na militarističko naličje Srbije u doba balkanskih ratova nije pratila doslednost izabrane realističke motivacije, pa su likovi ispali više moralističko-povesni modeli, u ‘Novom Smederevu’ sve je došlo na svoje. Satirička travestija koja asocira na poseban melanž kostimirane karnevalizacije, recimo britanskog serijala ‘Blackadder’ (‘Crna Guja’) i komičke subverzije novih ruskih klasika Vladimira Sorokina i Viktora Peljevina. Upravo sa Sorokinovim romanom ‘Telurija’ Novaković deli osnovnu zamisao svoje naizgled distopije, smeštene u Srbiju godine 2030: svet, posebno Evropa, nepovratno je pohrlio u novi srednji vek, nacionalne države su rasparčane na vojvodstva i grofovije, obnavlja se plemstvo, a nekad tranzicioni gubitnici postaju, razume se, kmetovi.

Satirički obrt kod Novakovića ide zavrtanj više, njegov lik despot Banković, surogatna mimikrija istorijskog Đurđa Brankovića (vladao 1427-1456), uistinu vlada despotski, taman kao Ričard Treći, Makbet, Boltonovi i knez Miloš Obrenović zajedno. Ali on je poklonik vere u obnavljanje istorije, pa samim tim želi da stanje stvari vrati (novosrpski rečeno: upripodobi) na izvorni poredak. Tako, Beograd vraća Ugrima, kao i Vojvodinu, i ponovo podiže Smederevo, svoj prestoni grad na Dunavu. Komička subverzivnost leži u izvrtanju na naličje dva nacionalistička fantazma: zlatni srednji vek je zlatan samo u glavama koje nesputano maštaju, a njegova pozlata ne obuhvata teritorijalnu protežnost saobraznu mitomanskim fiksacijama.

‘Novo Smederevo’ se fino naslanja na nekoliko domaćih knjižnih vrsta, od putopisa stranaca po balkanskim zemljama u 18. i 19. veku, autobiografske knjige Nićifora Ninkovića ‘Žizniopisanija moja’, ličnog berbera Miloša Obrenovića i lekara, preko satira Radoja Domanovića, sve do ludičkih mistifikacija Svetislava Basare. U stvari, ‘Novo Smederevo’ najviše korespondira sa Domanovićevom ‘Stradijom’ (obavezno uvrstiti u lektiru i u Hrvatskoj), distopijskom zemljom kojom vladaju žandarmi, doušnici i samodršci, dok je stanovništvo ropski poslušno i nakićeno raznovrsnim ordenjem.

Po stepenu nevolja i bede koje je Novaković navalio na Srbiju bliske budućnosti, ova knjiga nesumnjivo ide u red autošovinističkih orgija, što je omiljen termin nadutih kerbera večito ugrožene srpske kulture & nacije. A nije da se i naci-branioci, kultursamozvanci, nisu našli kao meta posprdne Novakovićeve kritike, jedan kao agresivni čuvar i čistač mermerne glave Konstantina Velikog (Dejan Stojiljković), drugi kao jurodivi alkoholičar, čvrstorukaš i samomrzilac (Vladimir Kecmanović). I u ‘Novom Smederevu’ proplamsava koji zračak otpora, hajdučki ambigvalan i, naravno, jalov. Nemoguće je ne primetiti da je sporednom liku Novaka Aleksića (osećamo li tu prst anagrama) autor podario blagorodne crte svoje, kao i orijašku snagu, izbegavši da se poistoveti sa naratorom, Borisom Danevim, bugarskom izbeglicom.

Početak knjige je dinamičniji od njenog drugog dela, kada putopisno-road movie štimung nastavljaju donekle predvidljive peripetije i spletke na despotovom dvoru, gde narator postaje savetnik za bugarska pitanja. Jezik humora je sinkretičan, spaja arhaizme i tekući sleng i kreira kalambure nekad pronicljivo neobične, nekad na nivou skeča u sitkomu. Uopšte, ta količina zverstava i pornografije, te analne fiksacije i fobije, kao idealan desadovski spoj Erosa i Tanatosa, tekst približavaju niskomimetskoj lakrdiji, kao drugom polu semantike teksta koji stoji nasuprot amplificiranoj društvenoj kritici. Ni čista lakrdija ni tragička opomena, gorki humor (bitter-lemon smeh) kao ventil frustracije što se u Srbiji ništa suštinski ne menja, sem na gore i na staro. Knjiga koja je potrebna Srbiji koliko i Srbija njoj, kao krivo ogledalo i kao kamen oko vrata.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više