Srpski mediji su od početka godine stavljeni pod dodatni nadzor. Iako je predizborna kampanja za parlamentarne i lokalne izbore službeno počela prošloga tjedna, a za predsjedničke će tek uslijediti, Privremeno nadzorno tijelo za praćenje medija sastavljeno od po šest predstavnika vlasti i opozicije već je počelo raditi svoj posao. I nevladine organizacije koje sustavno prate i analiziraju medijsku scenu intenzivirale su svoje aktivnosti, a i Europska unija, OESS i SAD najavili su da će s posebnom pažnjom pratiti rad medija u kampanji za predsjedničke, parlamentarne i beogradske gradske izbore koji će se održati početkom travnja.

Specijalni američki izaslanik za Balkan Gabriel Escobar prošloga je tjedna, podnoseći izvještaj kongresnom vanjskopolitičkom odboru, najavio da će se posebno posvetiti praćenju izbora u Srbiji. Kongresmenima je obećao i da će srpske vlasti pritiskati da osiguraju uvjete za održavanje "fer izbora" jer "to je nešto o čemu otvoreno iskazujemo zabrinutost i razmatramo sa vlastima". Pojasnio je da "tu postoje tri elementa: prvi – odnos prema opoziciji. Verujemo da je potrebno da opozicija učestvuje na izborima u slobodnim i fer uslovima. Druga stvar je medijsko okruženje: istina je da su brojni mediji u Srbiji pod kontrolom vlasti. Treća stvar je odnos prema civilnom društvu – ljudima koji su uključeni u demokratske aktivnosti: posmatrače izbora, medijskih sloboda i pružaju podršku građanskom aktivizmu. Tim organizacijama srpske vlasti moraju pružiti fer tretman."

Escobarove najave američkih aktivnosti u praćenju srpskih izbora korespondiraju s izvještajem Freedom Housa o stanju demokracije u Srbiji. Pritom Escobar tvrdi da su američke ocjene sukladne ocjenama Europske unije i OESS-a. No za razliku od američkog Freedom Housa, koji je lani Srbiju spustio iz skupine zemalja "djelomično konsolidirane demokracije" među one u kojima vladaju "hibridni režimi", britanski Economist je na svojoj nedavno objavljenoj ljestvici indeksa demokracije Srbiju smjestio među "demokracije s greškom". Dopisnica RTS-a iz Beča, Vesna Knežević, prenoseći i analizirajući Economistov indeks demokracije na portalu Oko magazin, konstatira da se Srbija kao "demokracija s greškom" ipak našla "u dobrom društvu. U grupi zemalja s falinkom su i Sjedinjene Države, Francuska, Španija, Češka, Italija, Belgija, Slovenija, Hrvatska... ukupno 53 države".

Vesna Knežević pojašnjava da "svu indeksizaciju u spomenutom izveštaju treba gledati na skali od 0-10, tako da se u prostoru od 0-4 nalaze autoritarni režimi (njih 59); između 4-6 hibridni (njih 34), u ocenama od 6-8 su 'flawed', grešnici, ali ipak demokratski (53 zemlje); dok vrh 8-10 pripada veličanstvenoj grupi potpunih demokratija, sa Norveškom na prvom i Kostarikom na dvadeset prvom mestu". Potom navodi da Economist "računa indekse demokratije na osnovu pet pokazatelja: izborni proces + pluralizam (za Srbiju ocena 8,25), funkcionalnost vlade (6,07, ista vrednost koju je dobila i hrvatska vlada), politička participacija (6,67), politička kultura (poraznih 3,75, ista kao u Rumuniji; Hrvatska 4,38) i građanske slobode (7,06). Tih pet ocena sabira se i onda deli sa pet da se dobije prosek. Kod Srbije je aritmetička sredina 6,36 ili rang 63 na listi od 165 zemlja". Hrvatska s prosječnom ocjenom 6,50 s Ganom dijeli 56. mjesto. Pritom je Hrvatska dobila bolje ocjene za izborni proces i pluralizam (Hrvatska 9,17; Srbija 8,25) i za političku kulturu (Hrvatska 4,38; Srbija 3,75). I Hrvatska i Srbija dobile su iste ocjene za funkcionalnost vlade (6,07) i političku participaciju (6,67), a Srbija je dobila bolju ocjenu za građanske slobode (Srbija 7,06; Hrvatska 6,76).

Ukratko rezimirajući ocjene iz Economistovog izvještaja, Vesna Knežević zaključuje da "ono što se dobro vidi je međutim sledeće: Srbija ima fer izborne zakone, pluralističku političku scenu, zainteresovane i slobodne građane – ali iscrpljujuću političku praksu i nisku kulturu javnog dijaloga". Na Economistovoj ljestvici demokracije Srbija se našla na 63. mjestu od 165 rangiranih zemalja "zato što je prosek radikalno spustila niska ocena iz političke kulture, samo 3,75 od mogućih deset poena". Vesna Knežević stoga zaključuje: "E sad, da je pri istim ocenama u ostale četiri kategorije (izbori, vlada, participacija i slobode), Srbija iz političke kulture dobila recimo 6,25 kao Sjedinjene Države, Velika Britanija ili Mađarska, što i nije neki podvig ovog trenutka, njen srednji indeks bi bio 7 i rangirala bi se oko četredesetog mesta, u blizini Belgije i Slovčake."

Economistov izvještaj i indeks demokracije objavljen je neposredno prije službenog početka predizborne kampanje, ali je u srpskoj javnosti prošao gotovo bez ikakvog odjeka. U svakom slučaju ni približno nije podigao prašinu kao izvještaj Freedom Housa prošle godine kad je Vučićevu Srbiju gurnuo među "hibridne režime". Izostalo je čak i međusobno osuđivanje vlasti i opozicije zbog katastrofalno niske ocjene srpske "političke kulture", koja je, ponajprije zbog podjela i sukoba u javnom govoru, Srbiju u kategoriji kulture dijaloga smješta među "autoritarne" države. Čak su i mediji u Srbiji uglavnom šutke prešli preko tog dijela Economistovog izvještaja, iako se on itekako i njih tiče.

Medijsko marginaliziranje Economistovog izvještaja i nije neko veliko iznenađenje jer ista sudbina zadesila je i izvještaje Privremenog nadzornog tijela za praćenje medija. Njegov opozicijski supredsjedatelj Rade Veljanovski već neko vrijeme tvrdi da rad Privremenog nadzornog tijela ne zanima medije, ali i da mediji ne "poštuju njegove preporuke". Štoviše, u medijima se više osporava njegova svrha, nego što se prati i analiziraju njegovi izvještaje. Veljanovski na to odgovara: "Mnogo toga u našoj zemlji nije dalo neke velike rezultate, ali to ne znači da treba odustati. Ovo telo postoji tek dva meseca i postojaće samo do izbora. Mislim da svrhe ima, zato što sada imamo još bolji uvid u to kako se neki mediji ponašaju, zašto se tako ponašaju, šta se u međuvremenu dogodilo sa nekim medijskim zakonima koji su pogoršani u poslednje dve godine, tako da će tek posle ovih izbora moći da se izvedu zaključci koji će moći da poprave stanje."

I prvi izvještaji Privremenog nadzornog tijela pokazuju da su mediji u Srbiji ukopani u rovove, dijeleći se na one koji bespogovorno podržavaju vlast i na one koji su za opoziciju, odnosno protiv vladajućih. Rijetki su koji se trude ostati neutralni i svojim korisnicima ne ispirati mozgove. Zbog toga se u Srbiji medijima sve manje vjeruje. O tome svjedoči i istraživanje "Informisanje u digitalnom okruženju u Srbiji", koje je prošle godine proveo Centar za medijska istraživanja Fakulteta političkih nauka "sa ciljem da stekne uvid i navike u stavove domaće onlajn zajednice koja koristi internet da bi se obavestila o aktuelnim događajima". Istraživanje je u Srbiji realizirano kao dio istraživanja "Digitalne vijesti" Reutersovog instituta za studije novinarstva.

Srpski dio istraživanja pokazao je da svega 20 posto korisnika vjeruje "digitalnim vijestima" kojima se "šopaju". Tri su ključna nalaza ovog istraživanja: prvi, "poverenje u medije među ljudima koji se informišu onlajn je izuzetno nisko"; drugi, "oni zadržavaju distancu i prema medijima koje prate, a izrazito su nepoverljivi prema medijima uopšte" i treći, "brine ih tačnost informacija na internetu, i na društvenim mrežama, i na sajtovima, a od svih izvora najviše ih brinu netačne i neproverene informacije koje plasiraju nosioci političke moći". Povjerenje u medije raste kad se korisnici izjašnjavaju o tome koliko vjeruju medijima koje su odabrali kao izvor informiranja. U prosjeku 48 posto korisnika vjeruje medijima koje su odabrali kao svoje favorite, ali i u tom slučaju trećina ispitanika im niti vjeruje niti ne vjeruje, a petina ni njihovim vijestima ne vjeruje.

Docentica beogradskog FPN-a Danka Ninković Slavnić za srpsku redakciju BBC-ja izjavila je da "nalaz da je poverenje nisko nije iznenađujući ako imamo na umu da nemala grupa medija ne poštuje pravila profesije, da su određeni mediji često meta negativnih kampanja, kao i da nisu retki sukobi između različitih novinarskih tabora". Istraživanje je Srbiju svrstalo među zemlje u kojima je vrlo nisko povjerenje u medije (Koreja 21 posto, Francuska 23 posto, Mađarska 27 posto, Velika Britanija 28 posto i SAD 29 posto). Istraživači zaključuju da se "za većinu zemalja u kojima je nisko poverenje u medije može reći da su podeljene i da prolaze kroz period svojevrsne krize, a u polarizovanim društvima mediji, po pravilu, prestaju da budu mesto za javnu raspravu, već postaju strane u sukobu".

U Srbiji se to vidi iz aviona, ali malo tko za to mari, pogotovo sada kad se predizborna kampanja počela zahuktavati. Lažnu utjehu zbog niskog povjerenja koje građani u njih imaju, srpski mediji zasad tek mogu potražiti u činjenici da građani ipak najmanje vjeruje informacijama i vijestima kojima ih zasipaju politički moćnici.