>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Mirna Jasić

Jasmin Džemiđić: Živimo na plodnom tlu za komediju

‘Sit down’ komičar iz Sarajeva: Svaka od država u regiji je apsurdistan za sebe, a naši političari su najbolji komičari na svijetu

Jasmin Džemiđić 33-godišnji je sit down komičar iz Sarajeva koji, usprkos invaliditetu, svoje sugrađane redovito zabavlja na različitim pozornicama, najčešće u sarajevskom jazz klubu ‘Monument’. Trenutno se priprema za finalni nastupu u showu ‘Audicija’ na TV Pinku, gdje na humorističan način govori o svakodnevnici osoba s invaliditetom. Jasmin, borbeni aktivist za prava osoba s invaliditetom, odnedavno o problemima diskriminacije govori i putem video blogova.

S kakvom vrstom diskriminacije se susreću osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini?

Svatko od nas je barem jednom u životu bio diskriminiran i svi smo barem jednom nekog drugog diskriminirali. U većini slučajeva se to događa zbog neznanja, ali i činjenice da je jako tanka linija koja vodi prema diskriminaciji. Potrebno je vrlo oprezno birati riječi koje izgovaramo, ali dokle god smo svjesni da smo pogriješili, uvijek to možemo popraviti. S obzirom na invalidnost, djetinjstvo mi je bilo lijepo, kao i školovanje, naravno, do moje devete godine, kad je počeo rat u BiH. Vjerujem da me uvijek ‘izvlači’ pozitivan pristup životu, kojeg imam bez obzira na invaliditet: jednostavno sam uvijek znao gledati na život sa ljepše strane. Društvo me prihvaćalo jer sam veseljak pa nisam prolazio diskriminaciju poput ostalih drugara koji imaju isti ili sličan zdravstveni problem. Diskriminacija osoba sa invaliditetom svakodnevno je prisutna u svim segmentima života. Za mene ona počinje od momenta kada izađem iz kuće, dok se za neke druge ona dešava i u samoj kući. Mnogo je primjera diskriminacije. Na primjer, u BiH imamo tri glavne kategorije osoba sa invaliditetom: ratne vojne invalide, civilne žrtve rata i neratne invalide. Tu je najvidljivija diskriminacija jer ratni invalidi imaju invalidninu od 900 eura, civilne žrtve rata 650 eura, a mi ostali 200 eura. Također, diskriminacija je prisutna i pri zapošljavanju, kao i problem arhitektonskih barijera pri ulazima u različite objekte. No, po meni su najgore barijere u ljudskim glavama. One se najteže savladavaju.

Na svom blogu govorite o raznim vrstama diskriminacije manjina.

Blog je projekt na kojem trenutno radim sa Media centrom iz Sarajeva, a postovi se objavljuju na stranici www.diskriminacija.ba. Prvi video je govorio o diskriminaciji djece, drugi o Romima, sljedeći o diskriminaciji LGBT populacije, potom će uslijediti o diskriminaciji osoba sa invaliditetom i tako dalje.

Bavite se sit down komedijom. Kakav ste to ‘novi’ smjer pokrenuli?

Stand up komedijom, ili u mom slučaju sit down komedijom, počeo sam se baviti sasvim slučajno. Na internetu sam vidio oglas organizacije ‘Magacin kabarea’. Potom sam dobio svoj prvi angažman, u prostoru koji je inače jedino sarajevsko pozorište u kafani. Sam termin sit down je bio logičan izbor i ispostavio se kao dobar brend. Izvor ideja za nastupe je neiscrpan jer živimo na plodnom tlu za komediju. Svaka od država u regiji je apsurdistan za sebe, a naši političari su najbolji komičari na svijetu.

U kojoj mjeri kroz komediju uspijevate prikazati političku situaciju u BiH?

Političku situaciju u BiH ne bih komentarisao, jer ne bih da mi uzmu i ovo malo invalidnine što imam. No, šalu na stranu. Situacija je toliko haotična da bih se u pokušaju objašnjavanja vjerovatno izgubio na pola puta. Ukratko, na Balkanu nam je svima zajednička jedna stvar, koja nam nije na čast: narod vječito pravi iste greške, a političari to, naravno, iskorištavaju. Jako mi je bitno da kroz svoje šale prikažem na koji to način diskriminiraju politika i društvo, i to ne samo osobe sa invaliditetom, nego i druge ugrožene kategorije društva. Sa svojim nastupima pokušavam skrenuti pažnju na bitne stvari koje me bole i kao građanina BiH, i kao osobu sa invaliditetom.

Predstavili ste se u emisiji ‘Audicija’, gdje ste se istakli duhovitošću na vlastiti račun. Koliko vam vaš invaliditet zapravo daje snage za borbu?

Od rođenja sam osoba sa invaliditetom i imao sam sasvim dovoljno vremena da se pomirim sa svime što mi se desilo. Kad se to postigne, onda je moguće biti sasvim komotan u vlastitoj koži i zezati se na vlastiti račun. A snagu mi ujedno daju svi oni koji me vole i koji me podržavaju, ali i svi oni koji misle da ne mogu ništa zbog svog invaliditeta i onda im svaki put iznova dokažem da - mogu sve! Trenutno sam zaokupljen pripremom nastupa za ‘Audiciju’, no tko zna što će budućnost donijeti. Možda objavim i DVD sit down nastupa.

1/1