U skeču iz sredine nultih komičar Dave Chappelle glumi slijepog Afroamerikanca, člana Ku Klux Klana, nesvjesnog vlastite rasne pripadnosti. Posljednjih nekoliko mjeseci Kanye West, reper, producent i modni mogul danas poznatiji kao Ye, tu je naizgled pretjeranu dosjetku pretvorio u stvarnost. West je od početka producentske i reperske karijere poznat po eratičnom, eksplozivnom ponašanju, no povremeni skandali, poput čuvenog ometanja pobjedničkog govora Taylor Swift na dodjeli MTV-jevih VMA nagrada, ipak nisu mogli pripremiti javnost na bujicu kontroverznih izjava koja je uslijedila, a posebno se ističe ona o "ropstvu kao izboru". Ta i slične izjave gurnule su ga, možda i ne posve promišljeno, prema desnom političkom spektru. Unatoč nepredvidivom ponašanju i evidentnoj egomaniji, West je donedavno držao status popkulturnog inovatora, a paralelno s glazbenom karijerom gurao je i onu modnog mogula. Tijekom godina nanizao je suradnje s Adidasom, Gapom te u novije vrijeme također kontroverznom Balenciagom, koja se nedavno našla pod udarom kritika zbog reklamne kampanje u kojoj su dječji modeli dovedeni u S/M kontekst.
Nakon niza antisemitskih izjava, West je zadobio pozornost američkih desno orijentiranih medija. Oni su jedva dočekali da posrnula superzvijezda izbaci svoj nepovezani, bizarni tok svijesti koji unutar jedne rečenice luta od osobnih frustracija preko samohvale do otvorenog govora mržnje i natrag. Cijela situacija kulminirala je krajem studenog s gostovanjem u emisiji Infowars teoretičara zavjere i krajnje desnog političkog komentatora Alexa Jonesa, a potom i kod alt right provokatora Gavina McInnesa početkom prosinca. Kanye je u Jonesov studio došao noseći crnu masku koja mu potpuno prekriva lice, a koju odnedavno sporadično koristi kao modni dodatak, i u pratnji najnovijeg trabanta, mlađahnog neonacista i poricatelja Holokausta Nicka Fuentesa. Dvojac je pomutnju izazvao već tjedan ranije, kad je West dovukao Fuentesa na večeru s bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom. Trump je kasnije rekao da mu se Fuentes svidio i time uzburkao republikance ionako nezadovoljne idejom o njegovoj ponovnoj kandidaturi. Kanye je tamo pak zagovarao ideju o sebi kao predsjedničkom kandidatu dok je Trumpu ponudio potpredsjedničko mjesto, što je ovaj naravno odbio.
Gotovo četverosatni intervju kod Alexa Jonesa obilježen je bizarnim kvazireligijskim stilom i nizom izjava poput "volim sve ljude, volim i Hitlera", "Hitler je napravio niz dobrih stvari, izmislio je autoceste i mikrofone", "Holokaust se nije dogodio". Dok je West marljivo križao točku po točku iz vodiča za antisemite, vidno uznemireni Jones pokušavao je racionalizirati njegove verbalne projektile i parafrazirati ih tako da pašu njegovom narativu, no West mu to naprosto nije dopuštao.
U svem tom trkeljanju razotkrilo se nekoliko stvari koje puno govore kako o suvremenoj celebrity kulturi, tako i o nastojanju desnice da ugrabi bilo kakav kulturni kapital okrhnut od srednje struje i okrene ga u svoju korist. Kanye West nehotično je i barem nakratko omeo tu strategiju. Kada je istupao protiv prava na pobačaj, konzervativni komentator i ortodoksni Židov Ben Shapiro prigrlio je njegove izjave objeručke. No nakon što je počeo ubacivati antisemitski element u svoje izjave, nedugo nakon pothvata s "White Lives Matters" majicama na pariškom Tjednu mode koji je desnica pohvalila, Shapirova sofistička logika pomalo je počela popuštati, da bi ga sada proglasio potpunim luđakom. Nakon monologa u Infowars činilo se da će Westu teško biti mjesta čak i u krajnje desnom prostoru, no sama činjenica da je njegov performans došao do tog stupnja, da se ponavlja i de facto eskalira kroz nekoliko tjedana intenzivne medijske turneje, puno govori o političkoj, kulturnoj i društvenoj klimi u kojoj je kult slavnog pojedinca postavljen iznad zajednice i njezinih potreba.
Činilo se da su Amerikanci lekciju naučili izborom Donalda Trumpa, no ovih dana je ponavljaju skupa s cijelim svijetom prateći dvojicu samoljubivih samoprozvanih genija, Westa i Elona Muska. Potonji se kupovinom Twittera napokon razotkrio kao privilegirani i ne previše obrazovani diletant koji se miješa u sve od američkih izbora, filmova i serija na streaming servisima do rata u Ukrajini. Desnica se voli pozivati na meritokraciju, no figure poput Muska i, još izravnije, Westa, koje svojim ponašanjem prizivaju eskapade mlađih tinejdžera iako su obojica dobrano pregazili četrdesetpetu, pokazuju da njena pravila ne vrijede za bogate navodne idiot savante. I Westa i Muska u javnosti se tretiralo kao polubožanstva dok je njihova pojava bila medijski ograničena i koncentrirana na jedno, relativno usko područje djelovanja. Ničim izazvanim ulaskom u prostor društvene kritike obojica su se pokazali kao priglupi provokatori kojima novac i slava daju izliku za izigravanje globalno prepoznatljive inačice birtijaškog mudraca.
West je kao novopečeni kršćanin posebno iritantan sa svojim neprekidnim osudama pornografije, posebice zato što dolaze nedugo nakon što je objavljeno da je na poslovnim sastancima s Adidasom prikazivao kućni pornografski materijal, a njegova navodna vjera razotkriva se kao još jedna kratkotrajna fascinacija. Također, unatoč raskidu suradnje branio je modnu kuću Balenciaga zbog spomenutog skandala, iako mu je pedofilija jedna od omiljenih novijih tema. Ne treba ni pogađati – i za nju su pritom odgovorni Židovi koji su je, kako tvrdi, legalizirali još od biblijskih vremena.
Antisemitizam nije jedina odlika Westovih najnovijih provokacija. Tu su i mizoginija i moralna panika koje se očituju u suludim izjavama poput "svaki put kad muškarac gleda pornografiju on iznova gleda traumatiziranje vlastite kćeri" ili "svatko tko lajka sliku žene u tangama na instagramu je seksualni predator". Hip-hop kultura se tijekom desetljeća nije posve uspjela osloboditi negativnih aspekata antisemitizma, homofobije i mizoginije, no West ih predstavlja kao iskaze religijskog zanosa, borbe protiv zla i pravedničkog gnjeva, čime ih barem iz svoje perspektive legitimizira. Jednostavnije rečeno, nakon godina što vlastitih što tuđih uvjeravanja, Kayne West doista je povjerovao u tobožnju vlastitu genijalnost.
Njegove performanse mnogi pripisuju bipolarnom poremećaju od kojeg boluje, no to mu ne daje pravo da se ponaša kao politički kreten, baš kao što tisuće drugih ljudi sa sličnom dijagnozom to ne rade. Ono što mu u vlastitim očima daje to pravo jest činjenica da nije navikao na osporavanje. Koliko god bile skandalozne njegove izjave, one su nam upozorenje da neprekidno trebamo propitivati ideju talentiranih pojedinaca, legitimitet koji im taj talent daje i njihov sveukupni doprinos društvu. Slavne osobe imaju jednako pravo na greške, bolesti i mane kao i svi drugi. Jednako tako, zbog svoje vidljivosti imaju i veću društvenu odgovornost. Onda kad se okanimo etiketa poput "genij", "inovator", "superheroj", možda će ego pojedinaca s probuđenim mesijanskim kompleksom biti sveden u mjere u kojima doista može doprinijeti društvu.
