Američki zatvori, s kažnjenicima u narančastim kombinezonima svučenima do pasa koji u zatvorskom dvorištu dižu betonske utege, žanrovski su svijet televizijskih serija i filmova. Dovoljno je ponekad samo proći pored televizora pa da se nauči kako od četkice za zube napraviti opasno oružje i kako u nogavicama hlača iznositi zemlju iz ćelije i prosipati je uz zatvorsku ogradu. I Rachel Kushner zna ovo s četkicom. Ništa posebno čudno za spisateljicu rođenu u obitelji intelektualaca (San Francisco, 1968.), s diplomom vanjske politike na Berkleyju i kreativnog pisanja na Columbiji te iskustvom studiranja u Italiji preko razmjene studenata. Pravo pitanje nije otkud Rachel Kushner sve to znanje o američkoj zatvorskoj mikrokulturi, već zašto u svom romanu ‘Mars Room’ (2018.) uopće ulazi u taj generički, medijski visoko eksploatiran svijet.

I u svoja prva dva romana Kushner je pokazala sklonost prepoznatljivim društvenim i povijesnim ambijentima: u ‘Teleksu s Kube’ (2008.) to je Kuba u vrijeme revolucije, u ‘Bacačima plamena’ (2013.) New York sedamdesetih. Oba romana bila su među finalistima National Book Awarda, a ‘Mars Room’ se našao u finalu još prestižnijeg Man Booker Prizea. Sva ta finala i sve dobre kritike s raznih strana svijeta koje su ih pratile sila su priznanja iza kojih stoji tekst koji poput igle ulazi u venu, grub tamo gdje bi trebao biti poetičan i poetičan tamo gdje bi trebao biti grub.

Prva stanica u životu Romy Hall ulice su San Francisca s kišnim pivskim tulumima i napuštenom kućom u kojoj joj neznanci u ruku ubrizgavaju drogu, tanašno i nježno, ‘upravo onako kako mlade djevojke zamišljaju ljubav’. Druga stanica je striptiz-bar Mars Room gdje su vruća roba cure koje umjesto raspadnutih tenisica nose visoke pete i nisu u šestom mjesecu trudnoće. A treća ženski zatvor Stanville, s podstanarskim ugovorom na dvije doživotne, plus šest godina… U svemu tome ima neke harmonije. Muškarcu koji je uhodio Romy i slijedio je sve do Los Angelesa je presuđeno, a maloljetni sin ostao je na skrb majci. Ali onda u zatvor stiže vijest. Majka je umrla. A Romy s Jacksonom gubi svaki trag.

I sada znamo zašto je Rachel Kushner otišla u Stanville. Između mlade majke i maloljetnog sina Jacksona htjela je postaviti nepremostivu barijeru, vrtoglavi ponor, zid kroz koji ne prolaze ni zvukovi ni vijesti: i taj zid je postao zid ženskog zatvora Stanville. Treba neko vrijeme da se slože sve sastavnice romana Rachel Kushner, da se povežu unutrašnjosti striptiz-barova i strogo čuvanih zatvora, likovi zatvorskih transeksualaca i korumpiranih policajaca, ali kada se sastave, onda se ‘Mars Room’ zatvori nemilosrdno poput egipatske piramide. I dalje smo u žanrovskom svijetu. Gotovo da nema lika u romanu kojeg već nismo vidjeli u nekoj medijskoj inačici, niti mjesta koje nam nije poznato poput unutrašnjosti vlastitog džepa. No kada se za Romy Hall zatvori klopka života, onda taj žanrovski svijet dobiva novu dimenziju.

‘Mars Room’ nije veliki američki roman. Postoji li uopće veliki suvremeni američki roman? Kada je zadnji put viđen? Rothova ‘Zavjera protiv Amerike’ to nije bila. I koliko bismo uopće trebali ići unazad, deset ili više godina? Do Franzena, McCarthyja ili Didion? ‘Slobode’, ‘Ceste’ ili ‘Godine magičnog razmišljanja’? Kako god. Dodajmo tome još ponekog (Paula Beattyja i ‘Prodanu dušu’), pa možemo na tu hrpicu staviti i ‘Mars Room’.