>

novosti logo

Društvo Društvo

Kolaboracionistički sindrom

Pored toga što će neskrivenim šurovanjem s desnicom na vlasti uspjeti zadržati svoju poziciju, Nataša Jovičić ostat će upamćena i kao ravnateljica jasenovačkoga spomen-područja koja je širitelje laži i nevješte falsifikatore zamolila da pljunu na žrtve ustaškog režima

Nataša Jovičić umalo se još prije dvije godine uspjela upisati u hrvatsku povijest. Doduše, ne kao ravnateljica Spomen-područja Jasenovac pod čijim vodstvom je muzej, koji se nalazi na mjestu nekadašnjeg ustaškog logora, napokon dobio dostojanstven postav, već kao stranka u sudskom postupku koji je mogao uroditi prvim optuženim u Hrvatskoj za javno odobravanje, poricanje ili znatno umanjivanje kazneno djelo genocida počinjenog u Drugom svjetskom ratu. Bio je to period u kojem smo brojali sitno do ulaska u Evropsku uniju, ali i u kojem su nacionalističke glave polako krenule u još jedan krug zagađivanja javnog prostora. Iako vukovarsko čekićanje nije slutilo na dobro, malo tko je tada mogao i pomisliti da će se u danas vladajućoj, Domoljubnoj koaliciji naći i oni koji su tih dana uputili prijetnje smrću ravnateljici Jovičić.

Podsjetimo, na samom kraju 2013. godine na njenu e-mail adresu stigle su dvije poruke. Jedna anonimna s prozivkama za antihrvatstvo i izdaju s priloženom slikom puščanog metka, i druga sa sličnim uvredama potpisana od strane Josipa Miljka, tadašnjeg predsjednika HČSP-a. Osim činjenice da je poruka s priloženom slikom stigla samo 15 minuta prije njegovog maila, predsjednik ove filoustaške stranke je uskoro javno obznanio da on nije poslao zlokoban rad iako u tom trenutku nitko nije znao o kakvoj se vrsti streljiva točno radi. Tu priliku iskoristio je da javnosti objasni kako je njegova prijetnja bila motivirana ravnateljičinom osudom ustaškog režima i njezinim ‘uveličavanjem žrtava logora’. Kutinsko Općinsko državno odvjetništvo uskoro je odbacilo ovu prijavu pod obrazloženjem da su Miljkovi javni istupi uslijedili tek nakon što Jovičić osobno njegov mail proslijedila medijima i tako postala odgovorna za ono što se potom dogodilo. Naposljetku je tadašnji vođa čistih pravaša ipak gonjen, ali prekršajno.

Pravi šok za sve one koji su vjerovali da će hrvatsko pravosuđe napokon početi primjenjivati antidiskriminacijske odredbe uslijedio je nakon što je kutinski sudac Robert Strniščak donio oslobađajuću presudu. On je dopustio da se osumnjičeni tokom postupka pozove na radove Mladena Ivezića, Stjepana Razuma, Igora Vukića i Tomislava Vukovića, danas članova Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. I sve to kako bi dokazao da je u Jasenovcu ubijeno 3.000 ljudi, a ne više od 80.000, od čega 19.000 djece, kako se to navodi u još uvijek nedovršenom popisu JUSP-a Jasenovac. Oslobađajuća presuda, koja je još uvijek nepravomoćna, stoga nije predstavila samo simbolički šamar za ravnateljicu i ostale zaposlene u JUSP-u, već i za sve žrtve.

No da takvo ponižavanje jasenovačkih žrtava Nataši Jovičić zapravo ne predstavlja oveći moralni problem, potvrđeno je onoga trenutka kada je pristala ući u kolaboraciju s jednom drugom primateljicom HČSP-ovih poruka. Riječ je o Kolindi Grabar-Kitarović kojoj je ta stranka pružila podršku u drugom izbornom krugu, a zatim i nakon imenovanja na mjesto predsjednice Republike. Osim pisma u kojem je HČSP-u adresirala ‘srdačne zahvale & pozdrave’, ideološku naklonost malo jačoj desnici predsjednica je demonstrirala i jednakim tretmanom Jasenovca i Bleiburga, ali i kreiranjem tijela koje prezentira isključivo židovske žrtve Drugog svjetskog rata. Da sada i kao predsjedničina savjetnica za holokaust Jovičić zapravo ne pokazuje apsolutno nikakav dignitet spram svojeg morala, a posljedično i spram žrtava, dokazuje i njeno sve učestalije naslikavanje s bivšim članom HČSP-a, koji je u međuvremenu promaknut u ministra kulture.

Tu priliku nije propustila ni u prošli petak, kada je u Hasanbegovićevom društvu valjda zatvorila ovaj pervertirani krug. Kako je zabilježila kamera, Jovičić se osobno pobrinula da članovi onog istog zlogukog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, s čijim se radom podrobnije morala upoznati tokom spomenutog sudskog postupka, podno jasenovačkog simbola polože vijenac za žrtve nepostojećeg komunističkog logora od 1945. do 1951. godine. Pored toga što će neskrivenim šurovanjem s desnicom na vlasti, čije joj je radikalnije krilo ranije prijetilo smrću, uspjeti zadržati svoju poziciju, izgleda da će Nataši Jovičić ipak poći za rukom da se upiše u hrvatsku povijest. Kao ravnateljica spomen-područja koja je širitelje laži i nevješte falsifikatore zamolila da još jednom pljunu na nju, njene podređene i na desetke tisuća žrtava ustaškog režima.

1/1