Nikad gora kriza s opskrbom električnom energijom u Južnoj Africi – predsjednik Cyril Ramaphosa proglasio je stanje katastrofe zbog nestašica koje pogađaju 60 milijuna ljudi diljem zemlje. Ramaphosa je obznanio i da će se novi resorni ministar Kgosientso Ramokgopa baviti isključivo tim problemom. Jača i ekonomska kriza, a procjenjuje se da oko 55 posto južnoafričkog stanovništva (više od 30 milijuna ljudi) živi u siromaštvu.
Imajući to na umu, ne čudi što ovih dana zemljom nije dobro odjeknula vijest da Južnoafrička turistička zajednica planira potrošiti 47 milijuna eura na trogodišnje sponzoriranje engleskog nogometnog kluba Tottenham. Prijedlog sponzorstva uključivao je brendiranje zemlje na klupskoj opremi i stadionu, oglašavanje na dane utakmica te gradnju nogometnih kampova u Južnoj Africi. Iz turističke su zajednice obrazložili da im je cilj sponzorstvom doseći globalnu publiku koja prati Premier ligu, a naročito ključno im turističko tržište Ujedinjenog Kraljevstva. Utakmice Premier lige na svim su kontinentima najgledanije od svih nogometnih liga, pa nema sumnje da bi bilo vidljivosti za turistički slogan Južne Afrike na dresovima Tottenhama. Međutim, u javnosti se brzo povela rasprava o tome je li toliki marketinški trošak najbolji način korištenja sredstava iz državnog proračuna za poticanje turizma. I uopće, treba li ta sredstva prenamijeniti i usmjeriti prema drugim sektorima u trenutku kada je većina stanovnika zemlje svakoga dana po više od deset sati bez struje.
Zbog općeg negodovanja i prosvjeda, od predloženog se sponzorstva na kraju odustalo. "U trenutnoj gospodarskoj klimi korištenje javnih sredstava mora se pažljivo razmotriti, a da bi bilo koji odjel ispunio svoj mandat, to mora biti učinjeno na troškovno učinkovit način, istražujući više opcija i uzimajući u obzir sve prioritete", konstatirala je krajem marta južnoafrička ministrica turizma Patricia de Lille.
U ovakvim državnim turističko-nogometnim sponzorskim pothvatima Južna Afrika nije usamljena, iako zasad jest jedina zemlja u kojoj se zbog pobune građana od sponzorstva odustalo. Više je afričkih zemalja nominalno nastojalo promovirati svoj turizam kroz partnerstva s europskim nogometnim klubovima. Ne radi se isključivo o afričkim zemljama (primjerice, Azerbajdžan je sponzorirao madridski Atlético, a Malezija Sevillu), ali afričke zemlje u tome neminovno prednjače –nacionalno turističko brendiranje velikom je broju zemalja temeljna razvojna strategija.
Malavi je početkom ove godine sklopio ugovor sa španjolskim drugoligaškim klubom Leganésom, čime je mala zemlja na jugoistoku Afrike postala jedan od tri rotirajuća glavna sponzora kluba. Natpis "Malavi, toplo srce Afrike" osvanut će na dresovima prve momčadi i reklamnim kulisama na stadionu. Prema riječima predsjednika kluba Jeffa Luhnowa, u sklopu partnerstva "klub će posegnuti u Afriku kako bi razvio nogometne talente i odnose te nastavio internacionalizirati brend Malavija kao bogate turističke destinacije".
Ta je bogata turistička destinacija u top pet zemalja svijeta kad je riječ o postotku stanovnika koji žive u ekstremnom siromaštvu. U zemlji od 18 milijuna ljudi, više od dvije trećine stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu, a gotovo svi se za osiguravanje egzistencije oslanjaju na poljoprivredu. Gospodarstvo ovisi o duhanu, koji čini oko 70 posto ukupnog izvoza zemlje, dok se turistička ponuda primarno organizira oko deset nacionalnih parkova i prirodnih rezervata u zemlji.
Još jedna zemlja poznata po nacionalnim parkovima i prirodnim rezervatima, Ruanda, preko Odbora za razvoj Ruande 2018. sklopila je sponzorski ugovor s engleskim prvoligašem Arsenalom. Za 11 milijuna eura godišnje, klub promovira Ruandu kao turističko odredište kroz kampanju "Posjetite Ruandu", čiji je slogan vidljiv i na dresovima Arsenala. Ugovor o sponzorstvu obnovljen je 2021., na još četiri godine. Sličan ugovor sklopljen je i između Odbora za razvoj Ruande i francuskog prvoligaša Paris Saint-Germaina 2019. godine.
Ti su ugovori Ruande s Arsenalom i PSG-om prije nekoliko godina kritizirani kao "sportswashing", primarno zbog kršenja ljudskih prava režima koji od 2000. vodi predsjednik Paul Kagame (inače gorljivi navijač Arsenala, koji je više puta javno kritizirao bivšeg trenera kluba Arsènea Wengera). Srž kritika bila je i ostala liberalne naravi, dok se malo ili nimalo povlačilo pitanje o tome što za siromašne afričke države znači to da javnim novcem sponzoriraju neke od najbogatijih nogometnih klubova u Europi.
Prije sedam godina slogan "Čad – oaza Sahela" krasio je dresove francuskog nogometnog kluba Metz, tada prvoligaša. Na kritike građana vlada Čada odmahnula je rukom i poricala da su milijune eura javnoga novca potrošili na taj marketinški potez. "Čad nikada nije sklopio ugovor kojim bi sponzorirao klub s 12 milijuna eura godišnje", kazao je čadski ministar kulture i sporta Betel Miarom. Naveo je da su u sponzorstvo investirale razne privatne firme, iako nikad nije precizirao o kojim se firmama i ciframa radi.
Kao i Južnoj Africi i Malaviju i Ruandi, i u Čadu je opće stanje u zemlji poprilično očajno. Do 2021. zemljom je 30 godina vladao predsjednik Idriss Déby, a njegova je smrt u aprilu 2021. rezultirala raspuštanjem parlamenta i vlade, te postavljanjem prijelazne vlade vojnog vijeća. Skoro polovica stanovništva živi na granici siromaštva ili ispod nje, a većina se za preživljavanje oslanja na poljoprivredu i ribolov. Sve su pogubniji i efekti klimatskih promjena – jezero Čad, najveće u zemlji, smanjilo se za 90 posto u posljednjih 50 godina. Ukratko, zemlja je daleko od oaze Sahela.
Čak i da najednom čitavo gospodarstvo financijski živne od turizma zbog sponzorstva s europskim nogometnim klubom (vrlo upitno!), ostaje problem monokulture turizma koja u konačnici svugdje uništava javne resurse. U afričkim je zemljama to posebno zabrinjavajuće jer se glavnina turističkih usluga vrti oko nacionalnih parkova i prirodnih rezervata. Paralelno većina stanovništva u tim zemljama i dalje živi od poljoprivrede, a štetni se utjecaj s turizmom povezane eksploatacije brzo odražava na poljoprivredne mogućnosti. Turizam se pritom promovira kao jedini način očuvanja afričkih životinjskih i biljnih vrsta, kao konzervatorska strategija koja nema alternative.
Kakve se vizije vežu uz takav turizam i tko će od njih zaista profitirati, dobro nam ilustrira uvid u izvješće i preporuke Svjetske banke o gospodarstvu Ruande za 2022. godinu. U njemu se navodi da turizam temeljen na prirodi ima ogroman potencijal za otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast zemlje. Međutim, da bi se ta prilika iskoristila, navodi se dalje, potrebne su "inovativne akcije za mobilizaciju više resursa, izvan državnog proračuna, i povećanje sudjelovanja privatnog sektora u zaštiti prirodnih dobara i razvoju odgovarajuće infrastrukture". Prepoznaje se da je već došlo do degradacije prirodnih dobara, prekomjerne eksploatacije područja koja su masovne atrakcije (kao što je trekking među gorilama u planinama Ruande), ali se kao rješenje predlaže veće sudjelovanje privatnog sektora. Među metodama za uključivanje privatnog sektora Svjetska banka predlaže outsourcing usluga upravljanja u zaštićenim područjima u državnom vlasništvu i licenciranje komercijalnih aktivnosti u blizini tih područja.
Uz te i takve putokaze o turizmu u afričkim zemljama, dodajmo i da se preko europskih nogometnih klubova u njih priziva turiste, dok im paralelno drugim sporazumima europske vlade prisilno šalju svoje "neželjene" ljude. Velika Britanija i Danska nedavno su sklopile sporazum s Ruandom kojim će se tražitelje azila iz tih zemalja slati direkt u Ruandu, da se ondje procesuiraju njihovi zahtjevi za azil na europskom kontinentu. Možda se izbjeglicama posreći pa u detencijskom centru bude televizija, pa da na njoj gledaju Premier ligu i slogan "Posjetite Ruandu" na crveno-bijelim dresovima, dok u planinama među gorilama slobodno hopsaju horde britanskih turista.
