U okviru Dana srpske kulture u Hrvatskoj, 17. oktobra u biblioteci ‘Prosvjete‘ u Zagrebu Dejan Jović i Zoran Stanković održali su predavanje ‘Arhivska građa Srba u Hrvatskoj‘.

U uvodnom obraćanju Čedomir Višnjić naglasio je postojanje ogromne arhivske građe, kako one koju su tokom vjekova napisali Srbi u Hrvatskoj, tako i one koje se odnosi na srpsku zajednicu.

- Dva puta su postojale ideje da se ta građa objedini, jednom krajem 19. vijeka kad su nastajale i razvijale se srpske institucije u Hrvatskoj i drugi put nakon 1945. dok ta nastojanja nije prigušila tadašnja hrvatska politika. Osim što je bogata arhivska građa slabo korištena, postoje i rupe kao što je ona iz 1914. kad se desio pogrom i brojni dokumenti bili uništeni i spaljeni, ali je dio građe ipak sačuvan u arhivima Matice srpske, rekao je Višnjić.

Podsjetivši da su zakonski propisi definirali rad i aktivnosti Hrvatskog državnog arhiva i 19 regionalnih arhiva, Stanković je istaknuo da arhivska građa ima 100.000 dužnih metara gradiva koje je klasificirano i ima svoju vrijednost.

Osvrnuo se i na stanje građe vezane uz Srbe po arhivima u Hrvatskoj. - Arhivi u primorskim gradovima prošli su kroz više država, što je uticalo na njihovo stanje. U Dubrovniku se najveći dio građe odnosi na dokumentaciju o NOB-u, a građa u splitskom arhivu pokazuje da su Srbi bili uključeni u javnost i imali značajnu ulogu u životu grada. Građa u zadarskom i šibenskom arhivu uključuje i ono što se odnosi na Srbe u okolini, dok se u arhivu u Rijeci nalazi i zbirka pravoslavnih matičnih knjiga, s obzirom na praksu preuzimanja matičnih knjiga starijih od sto godina.

- Iz arhiva u Zagrebu vidimo imovinu Srba u tom gradu, dok su u arhivima u sjevernoj Hrvatskoj sačuvani dokumenti o organima uprava i SPC-u, a u bjelovarskom arhivu čak i dokumenti o radu tamošnjeg pododbora Prosvjete iz druge polovine prošlog vijeka. U Karlovcu se nalazi 480 knjiga i 613 kutija građe, rekao je Stanković.

Naglasio je da se jedan njen dio, od dokumenata do kinotečne građe, nalazi i u nekadašnjem Arhivu Jugoslavije. Nakon 1990. predloženo je da bivše jugoslavenske republike participiraju u financiranju i da tamo imaju svoje ljude, ali je na to pristala samo Slovenija, dok je Hrvatska tražila povrat.

Zaključivši da je neophodno čuvati građu, Stanković je ukazao na potrebu njene sistematične obrade u istraživačkom smislu, ali i potrebu dogovora s nadležnim ustanovama u Srbiji i konačno zaštitu građe od krađe.

– U arhivi u nekadašnjoj ‘kockici‘ u Zagrebu – sjedištu svih društveno političkih organizacija koje su djelovale do 1990. - sačuvano je tek 10 posto građe, rekao je Stanković koji je nakon Oluje popisivao ono što je ostalo u manastiru Krka. – Što smo popisali, to je i sačuvano, rekao je Stanković.

Sveučilišni profesor Dejan Jović je govorio o Arhivu Srba u Hrvatskoj i jačanju njegovih aktivnosti

- Nastojimo da se organizirano radi na prikupljanju usmenih iskaza kao što Documenta bilježi sjećanja ljudi. Brojni dokumenti mogu biti nedostupni određeni broj godina i zato je važno ispitati građana, jer kad se arhivi otvore, neće biti svjedoka, rekao je Jović.

U Arhivu se nalaze dokumenti srpskih organizacija, hemeroteka – isječci iz novina tokom 90-ih s tekstovima koji su važni za srpsku zajednicu, kao i dokumenti iz arhiva privatnih osoba – Slavka Goldsteina, Milorada Pupovca, Svetozara Livade, Jovana Mirića, Vojina Bakića i Drage Roksandića, a nastoji se prikupiti i što više građe vezane uz Drugi svjetski rat.

Petoro istraživača u Arhivu radi na prikupljanju i obradi građe, a nadamo se da će Arhiv Srba u Hrvatskoj imati još više stručnih posjetilaca, zaključio je Jović.