>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Jovan Nedić

Prijatno na plus 37

Novinar Novosti povezao je kombijem ručkove za 40-oro korisnika programa udruge Oaza

Tokom cijele godine, svakog radnog dana i bez obzira na vremenske prilike i neprilike, 40 socijalno ugroženih korisnika Mirovne grupe Oaza s područja Grada Belog Manastira, na kućnom pragu, dobiva besplatni topli obrok, koji im u jelonošama dovozi i donosi ugovoreni razvozač. On te obroke svakodnevno preuzima od vozača Crvenog križa Osijek, koji ih iz osječke kuhinje dovozi do Belog Manastira.

Na taj način ta ‘Oazina’ socijalna usluga, zahvaljujući financijerima Ministarstvu socijalne politike i mladih i Gradu Belom Manastiru, funkcionira već petu godinu zaredom, a godišnje se podijeli oko 10 hiljada toplih obroka. Potrebe su, istina, mnogo veće. Topli obroci dobro bi došli i nekim (možda čak i brojnim!) drugim socijalno ugroženim Belomanastircima, a ovima koji ih primaju dobro bi došli suhi obroci za dane vikenda i praznike. ‘Oaza’ čini što može, a i ovako na kraju godine obično bude ‘povuci-potegni’ da se isfinanciraju topli obroci u dvanaestom mjesecu.

A što se dogodi kad ugovoreni razvozač, zbog nekog razloga, ne može preći svojih svakodnevnih pedesetak kilometara po Belom Manastiru i prigradskim naseljima, četrdesetak puta se zaustaviti i parkirati vozilo, uzeti topli obrok i priloge (kruh, povrće, jogurt i sl.), izići iz vozila, otići do kućnog praga, predati ili ostaviti korisniku to što nosi, uzeti praznu jelonošu od jučer, vratiti se u vozilo i nastaviti dalje? Pa, neko ga mora zamijeniti jer topli obroci moraju stići do ‘Oazinih’ korisnika.

Baš takav slučaj dogodio se u prošli petak, 14. avgusta 2015. godine, kad ga je kao raznosača zamijenila ‘Oazina’ aktivistica Ana Jeličić, zadužena u ‘Oazi’ za brigu o dostavi besplatnih toplih obroka, a kao vozača zamijenio ga je potpisnik ovog teksta, koji je ujedno bio i fotograf koji je snimio ostavljanje ili predaju toplog obroka. A sve se to dešavalo na temperaturi od nekih 37 stupnjeva i trajalo preko dva sata pa možete zamisliti kako je bilo i kako je razvozaču svakog radnog dana. Slike možete vidjeti u fotoalbumu na fejsbukovskoj stranici Mirovne grupe Oaza.

Nakon takvog iskustva s razvoženjem toplih obroka, utisak je potpisanog novinara da bi i poneki ‘Oazini’ korisnici trebali uzimati u obzir da posao razvozača nije baš lak i jednostavan i da je nemoguće to raditi tako da svaki korisnik svakog dana obrok dobije u isto vrijeme. Ne samo da topli obroci iz Osijeka ne stignu uvijek u isti čas, nego se i tokom razvoza svašta dešava. Nekih korisnika nema kod kuće ili nisu na dogovorenom mjestu ostavili praznu i opranu jelonošu od jučer pa ih se mora tražiti ili čekati da je donesu, kod nekih se ne može ući u dvorište od ljutog psa (ili ljutih pasa!), poneko ne čuje dozivanje ili automobilsku sirenu, poneko baš nije raspoložen da se digne ispred televizora pa samo kaže: ‘Ostavi tamo’…

Svega tu bude i svašta se može vidjeti: starosti, bolesti, usamljenosti, tuge, jada i bijede, zapuštenih kuća i dvorišta, ali i nasmijanih lica, radosti, spremnosti da se popriča i zahvalnosti što im netko pomaže da malo lakše preko leđa preture još jedan dan…

1/1