>

novosti logo

Taktika u stupici

Kolinda Grabar-Kitarović našla se u stupici: bez HDZ-a i Plenkovića više ne može, a istovremeno su joj HDZ i Plenković balast koji je polagano vuče prema dolje. Njezina je nevolja što se u idućih pet-šest mjeseci, koliko je ostalo do izbora, stvari u tom pogledu ne mogu promijeniti nabolje

Kolindu Grabar-Kitarović, aktualnu predsjednicu Republike, dohvatio je utemeljeni strah da bi mogla biti poražena na predstojećim predsjedničkim izborima zbog toga što se prije šest mjeseci čvrsto vezala uz HDZ i premijera Andreja Plenkovića, a poznato je da se Grabar-Kitarović slabo nosi s tom vrstom stresa i pritiska, odnosno da podliježe panici u suočenju s nepredviđenim situacijama koje joj remete planove i snove.

U ponedjeljak su tako u Jutarnjem listu objavljene riječi neimenovanog sugovornika iz kruga predsjedničinih suradnika, riječi iz kojih se može zaključiti da se Grabar-Kitarović pomalo kaje zbog odluke da degažira s Pantovčaka dvojicu savjetnika koji se nisu sviđali Plenkoviću i koji su bili njezina spona s radikalnijom desnicom: to su Mate Radeljić, bivši savjetnik za unutarnju politiku, i Vlado Galić, bivši savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost. Pritom je naročito važan Radeljić zato što je dotični, zajedno s Velimirom Bujanecom, posljednjih tjedana u potpunosti predan akcijama čiji je cilj što više ugroziti izglede aktualne predsjednice da još pet godina ostane na istoj funkciji.

Ni jedan od HDZ-ovih sadašnjih koalicijskih partnera neće dati podršku HDZ-ovoj predsjedničkoj kandidatkinji, što je dosad nezabilježeno u hrvatskoj političkoj praksi

Zoran Milanović razdijelio je Hrvatsku na pola, a Andrej Plenković razdijelio je onaj najčišći dio Hrvatske koji je s Tuđmanom krenuo u stvaranje hrvatske države. On je od sebe odcijepio dio Tuđmanova HDZ-a. Plenković nije saveznik Kolinde Grabar-Kitarović’, komentirali su u krugu predsjednice, ističući kako su joj dodatne probleme stvorili i neki novi savjetnici kojima je jedina uloga da ‘budu veza između Pantovčaka i Banskih dvora’, piše Jutarnji list. ‘Neki novi savjetnici’ odnosi se, naravno, na nekadašnju novinarku Mirjanu Hrgu, a o naravi problema koje je stvorila savjetnica za strateška pitanja vjerojatno ćemo doznati u danima i tjednima koji slijede.

Kad kažemo da je predsjednicu dohvatio utemeljeni strah, to se ponajprije tiče činjenice da je Plenkovićev HDZ u kontinuiranoj silaznoj putanji i da rastu opcije desno-klerikalnije od HDZ-a za koje je – i prije nego što se Grabar-Kitarović formalno kandidira za drugi mandat – sasvim jasno da neće biti na njezinoj strani u predsjedničkoj utrci, baš suprotno, potrudit će se da joj maksimalno otežaju reizbor. Rezultati proteklih europarlamentarnih izbora govore da Hrvatski suverenisti i Neovisni za Hrvatsku, dvije stranke ili grupacije stranaka koje sigurno neće podržati Grabar-Kitarović, imaju potencijal da nanesu političku štetu kandidatkinji HDZ-a, a ako jedan od kandidata krajnje desnog političkog spektra bude pjevač Miroslav Škoro, onda bi razmjeri te štete mogli biti vrlo ozbiljni. Izabrani europarlamentarac Mislav Kolakušić spada, također, među desne političare, ali čini se da bi on mogao pokupiti glasove one već tradicionalne šestine birača koji su u trajnoj potrazi za nekom trećom solucijom, mimo HDZ-a i SDP-a.

Ni anketni trendovi ne idu u prilog predsjednici Republike, koja sad uživa podršku oko 35 posto glasača. U prošla dva-tri mjeseca rejting joj blago kopni, dok je, primjerice, Milanović u lipnju u odnosu na svibanj, u istraživanju Promocije plus za RTL, porastao za četiri postotna poena i sad je na blizu 20 posto, dok su Škoro i Kolakušić poravnani na visokih 13-14 postotaka. Protiv trenutačne predsjednice radi i sadašnje stanje u HDZ-u, a stanje je takvo da vodstvo stranke javno govori o unutrašnjoj sabotaži kao uzroku podbačaja na europskim izborima: glavni osumnjičenik za tu teško dokazivu rabotu je Milijan Brkić, zamjenik predsjednika, koji je puno pomogao Kolindi Grabar-Kitarović da se uspne na Pantovčak, ali ona više ne može računati na njegovo zalaganje. Tu je i slučaj Zdravka Mamića koji je stalna opasnost i razlog za nespokoj, jer je Mamić nepredvidiv i tko zna što sve može ispričati o svojim odnosima s predsjednicom Republike, a osjeća se izdano i izigrano. Sve da i ne ispriča neku novu pikanteriju, sami daljnji razvoj Mamićevog slučaja bit će u određenoj mjeri kompromitantan i opterećujući za HDZ-ovu predsjedničku uzdanicu. Na koncu, gotovo ni jedan od HDZ-ovih sadašnjih koalicijskih partnera neće dati podršku HDZ-ovoj predsjedničkoj kandidatkinji, što je dosad nezabilježeno u hrvatskoj političkoj praksi, bilo da se radi o HDZ-u ili o SDP-u.

Hrvatski suverenisti i Neovisni za Hrvatsku, dvije stranke ili grupacije stranaka koje sigurno neće podržati Grabar-Kitarović, imaju potencijal da nanesu političku štetu kandidatkinji HDZ-a

Kolinda Grabar-Kitarović, ukratko, našla se u stupici: bez HDZ-a i Plenkovića više ne može, a istovremeno su joj HDZ i Plenković balast koji je polagano vuče prema dolje, i to ne samo kad je riječ o HDZ-ovom kakvom-takvom otklonu od radikalnije desnice. Njezina je nevolja što se u idućih pet-šest mjeseci, koliko je ostalo do izbora, stvari u tom pogledu ne mogu promijeniti nabolje. Ne mogu, prije svega, zato što se i Andrej Plenković našao u raskoraku i ne pokazuje da zna kako izići iz situacije u koju se zapleo, nego pušta da prolaze dani i uporno odgađa donošenje odluka. Skrenuti oštrije udesno i tako se suprotstaviti udarima izvana i iznutra? To bi bilo najjednostavnije, ali onda mu se ruši sadašnja vladajuća koalicija, a HDZ s Plenkovićem na čelu teško može sastaviti novi savez za održanje na vlasti. Osim toga, Plenković u roku od najviše godinu dana mora na izbore u HDZ-u: nije pametno vjerovati da će na te izbore izići lišen premijerske funkcije, jer bi mu to znatno umanjilo izglede. Ili zadržati relativno umjereniji pravac i konačno dovršiti unutrašnje bitke koje vodi već mjesecima, pa što košta da košta? Čak kad bi Plenković i skupio hrabrosti da se upusti u tu avanturu, postaje sve upitnije može li on to provesti bez težih posljedica, a na vidiku do kraja godine nema nekog događaja i mogućeg poteza koji bi vratili političku dominaciju i inicijativu u premijerove ruke.

To što je ostalo premalo vremena i što ne može premotati vrijeme unatrag, međutim, neće spriječiti Kolindu Grabar-Kitarović da pokuša pronaći izlaz iz klopke u koju je upala, jer ona žarko želi ostati još pet godina na Pantovčaku: u prilog tome, između ostalog, svjedoči njezino durenje na ministra obrane Damira Krstičevića zbog toga što je na svečanosti u povodu Dana Hrvatske vojske nastupio i Miroslav Škoro. Predsjednica će Plenkovića sigurno gurati udesno i tražiti od njega da joj otvori širi manevarski prostor u pogledu desničarenja i podilaženja klerikalnim krugovima, ali ako protiv sebe bude imala Matu Radeljića, Velimira Bujaneca i Miroslava Škoru, uvjerljivost njezinog pružanja i desno od HDZ-a bit će znatno umanjena. Na temelju njezinog ponašanja u prošle četiri i pol godine može se prognozirati da će strah od neuspjeha pokušati anulirati frenetičnom aktivnošću, skokovima u vlastita usta i krupnim potezima koji trebaju donijeti izbavljenje iz stupice, premda je u stupici najmudrije ostati miran i poduzimati samo neophodne pokrete.

SDP će s Milanovićem profitirati

Kako sada stoje stvari, Zoran Milanović postat će u idućih nekoliko dana službeni predsjednički kandidat Socijaldemokratske partije, a onda vjerojatno i dobrog dijela lijevo-liberalne političke scene, jer dosadašnja istraživanja javnog mnijenja pokazuju da na tom krilu nema drugog kandidata koji bi mogao privući iole širi krug birača. Davor Bernardić prelomio je da SDP-ov kandidat za predsjednika Republike neće biti biran na unutarstranačkim predizborima – što su predlagali Davorko Vidović, Zlatko Komadina i još poneki visokopozicionirani SDP-ovci privatno neskloni bivšem premijeru – nego na osnovu dvaju istraživanja o popularnosti potencijalnih kandidata koja je SDP naručio proteklih dana. Prvo je istraživanje među članstvom SDP-a, a drugo među širim lijevim i centrističkim biračkim tijelom: Milanović je u obje ankete polučio uvjerljivo najbolje rezultate, a konkurenciju su mu, između ostalih, činili Ivo Josipović i Tonino Picula. Već je sad jasno da će SDP profitirati od Milanovićevog izlaska na predsjedničke izbore, bez obzira na to kakav će biti krajnji ishod te utrke: em će stranka zbiti redove, em će oko sebe opet okupiti relativno široku frontu relativno srodnih partija, em će manifestirati ogromnu razliku u odnosu na HDZ, koji se obračunao sa svim svojim bivšim predsjednicima i predsjednicama, izuzev – iz objektivnih okolnosti – Franje Tuđmana. S druge strane, Milanovićeva kandidatura mimo SDP-a bila bi unaprijed osuđena na propast i pritom bi dovela do obnove podjela među socijaldemokratima, a Milanović nema racionalnog motiva da nanosi tu vrstu štete SDP-u. Ključ Milanovićeve kampanje bit će u tome da pronađe rješenje da mobilizira sve od centra nalijevo, a da u drugom krugu ostavi kod kuće što veći broj desnih glasača, odnosno onih koji u prvom krugu neće glasati za Grabar-Kitarović. U ovom trenutku, čini se da takvih neće biti malo.

1/1