>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Tena Erceg

Umjetnost u doba turizma

Nizanjem peformansa splitski umjetnici pokrenuli su proces ogoljavanja vladavine principa pohlepe u uvjetima potpunog kolapsa institucionalnog okvira koji više nije u stanju reagirati čak ni u jednostavnom slučaju uzurpacije i devastacije kao što je onaj koji se odvija u Dioklecijanovoj palači

Unatoč tome što sve gradske institucije zadivljujuće koordinirano već mjesecima čuvaju leđa devastatoru i uzurpatoru državnog prostora i spomenika nulte kategorije u splitskoj Dioklecijanovoj palači, zakonski korisnici toga prostora, umjetnici okupljeni u udruzi Adria Art Annale (AAA), ne odustaju od borbe.

Novosti su već pisale o tome kako je bivši Hajdukov nogometaš Darko Miladin, za potrebe izgradnje navodnog hotela a vjerojatnije nakupine apartmana, nezakonito uzurpirao jednu prostoriju koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, a koju Grad Split već 15 godina iznajmljuje udruzi AAA. Miladin je prostor i nezakonito devastirao jer je bez građevinske dozvole prvo betonirao vrata, a potom i čeličnom pločom odvojio dvije prostorije koje koristi AAA. Namjera mu je, po svemu sudeći, bila prostoriju koja mu je zapela za oko nezakonito anektirati i preurediti u apartman, a zatim pričekati da se vlasništvo s RH prebaci na Grad Split, nakon čega bi ona i formalno mogla postati njegovo vlasništvo.

Od institucija, uključujući i one psihijatrijske, Hvidra je zatražila da ‘reagiraju’ na instalaciju sa zastavama jer ih ta ‘sramota’ podsjeća na Olivera Frljića

Da je Miladin u čvrstom dealu s gradskim vlastima može se zaključiti iz činjenice da nijedna relevantna institucija nije reagirala na ovaj eklatantan primjer nezakonite građevinske intervencije i pokušaja krađe javnog vlasništva, krađe koja se sve više razotkriva u svoj svojoj banalnosti kako članovi udruge i splitski aktivisti svojim intervencijama zaoštravaju otpor i kidaju živce nezajažljivom investitoru.

Iako, naime, Miladin nema građevinsku dozvolu, nije vlasnik prostora, niti je u Dioklecijanovoj palači dozvoljena upotreba betona, nijedna gradska institucija, kao ni građevinska niti konzervatorska inspekcija, prstom nije mrdnula da se ovaj slučaj zaustavi. Dapače, pročelnik Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture Radoslav Bužančić prvi je susjed lokacije na kojoj se nalazi sporno gradilište, no unatoč tome nijednom se tamo nije uprizorio.

I pročelnik gradskog ureda za poslovne prostore Ivica Pavić prilično je otvoreno demonstrirao za koga igra, kada je u više navrata umjetnike prvo nagovarao da se usele u drugi prostor, iz kojega bi prethodno trebalo izbaciti jednog drugog umjetnika, a zatim i bez suglasnosti udruge pokušao promijeniti ugovor o najmu na način da on više ne uključuje spornu prostoriju.

Splitska policija u tri je navrata privodila umjetnike i aktiviste nakon što su sami probili prvo betonsku, a zatim čeličnu barijeru, pozivajući se na članak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji žrtvama uzurpacije odobrava ‘dozvoljenu samopomoć’ u slučaju da institucije zakažu. Svaki je njihov potez bio u okviru zakona, dok su se Miladin i njegovi razbijači koristili silom kako bi ih spriječili u pokušaju da zaustave krađu i devastaciju kulturnog dobra. Bilo je tu griženja za uši, guranja niza stepenice, udaranja metalnom šipkom i gnječenja dijelova tijela, no unatoč tome aktivisti i umjetnici, a ne Miladin i njegovi tjelohranitelji, policijsku stanicu svaki su put napustili s nekoliko kaznenih prijava, od kojih jedna uključuje i teške fizičke ozljede i prijetnju ubojstvom.

Unatoč institucionalnom teroru koji traje već više od mjesec dana, splitski umjetnici i aktivisti iskazali su zadivljujuću upornost i požrtvovnost u borbi za javno dobro. Lucidnim umjetničkim improvizacijama od mikro-slučaja krađe jedne prostorije, krađe koju nitko nije trebao ni primijetiti, izgradili su veliku priču u kojoj nastoje na principijelnoj razini problematizirati sveopću grabež i eksploataciju resursa što su uslijed turističkog buma poharali Split, transformirajući ga nevjerojatnom brzinom iz grada u golemi turistički kompleks u kojemu je lokalnom stanovništvu namijenjena uloga živućeg dekora. Nizanjem peformansa pokrenuli su proces ogoljavanja vladavine principa pohlepe u uvjetima potpunog kolapsa institucionalnog okvira koji više nije u stanju reagirati čak ni u jednom jednostavnom, pravno i moralno čistom slučaju kao što je ovaj koji se trenutno odvija u Dioklecijanovoj palači.

U manje od dva tjedna umjetnici iz AAA-a izvest će četiri akcije, od kojih se tri direktno referiraju na uzurpaciju, dok je jedna svojevrsni ispad, digresija koja je, međutim, vrlo precizno nadopunila kontekst u kojemu se uzurpacija odvija.

Nekoliko dana prije posljednjeg pokušaja upada u prostor, umjetnici su na tiramolu iznad dvora u kojemu se nalazi sporno gradilište objesili zastave različitih država, s rupama u sredini. Policiji su objasnili da je ‘rupa simbol društvene krize koja podjednako pogađa sve dijelove svijeta i mogućnost nove organizacije društva koja se u tom procjepu otvara’, nakon čega se činilo da više neće biti reakcija na aluziju na skrnavljenje državnih simbola.

Nekoliko dana kasnije, međutim, javila se splitska Hvidra, zgrožena ‘tom sramotom u srcu grada’. Sramota, naravno, nije otimačina javnog dobra odnosno vlasništva države za čiji su grb oni koje to udruženje predstavlja ‘dali svoje živote’. Od institucija, uključujući i one psihijatrijske, Hvidra je zatražila da ‘reagiraju’ na instalaciju sa zastavama jer ih ta ‘sramota’ podsjeća na Olivera Frljića, kazališnog redatelja koji je nedavno u splitskom HNK-u također nešto petljao s rupama i zastavama.

Okuražen intervencijom Hvidre Darko Miladin potom je protiv umjetnika podnio kaznenu prijavu zbog povrede ugleda Republike Hrvatske. ‘Zastave su izvješene u Dioklecijanovoj 1 odmah do mojeg objekta u izgradnji, i turisti koji tu prolaze također negoduju’, rekao je investitor Slobodnoj Dalmaciji, pa dodao da ga umjetnička intervencija vrijeđa ‘kao Hrvata i građanina koji uredno plaća poreze ovoj državi’ i za koju je ‘uostalom i igrao’.

Umjetnici iz AAA-a organizirali su i ‘Dane otvorenih vrata devastacije kulturne baštine Splita’, prethodno pozvavši na desetak jezika turiste da se ‘upoznaju s novom znamenitošću Splita – Miladinovim vratima’

Slobodna Dalmacija ponudila je, pak, prigodnu anketu, formuliranu tako da ne bi bilo pretjerano interpretirati je kao prikriveni poziv na linč. Na pitanje ‘Smatrate li ovu ‘akciju’ primjerenom?’, Slobodnin agitpropovac čitateljima je ponudio četiri moguća odgovora od kojih je samo jedan donekle afirmativan – ‘Neka skrenu pozornost na problem’ – dok preostala tri odgovora nude tri varijante istoga: ‘Nikako’, ‘Ničija se zastava ne smije kidati’ i ‘Ovo je vrijeđanje’. Na tri negativna odgovora do nedjelje je kliknulo ukupno 80 posto čitatelja, dok se čitaocu koji se odluči za onaj donekle afirmativan ukazuje poruka u kojoj piše: ‘You Think Outside the Box’ - razmišljate drugačije od većine.

Istovremeno s akcijom sa zastavama, umjetnici su upriličili i performans pod nazivom ‘Znak pažnje za Ivicu Pavića’, ekskluzivnog dilera gradskim prostorima koji je svoju ulogu u ovom slučaju doživio kao onu diskretnog lobista za iseljavanje udruge iz sporne prostorije kako bi se ona mogla prepustiti bivšem hajdukovcu.

Kako bi mu se zahvalili za njegova velikodušna nastojanja, umjetnici i aktivisti utovarili su na dostavno vozilo nekoliko stotina kilograma betonske šute nastale prilikom rušenja ilegalno izgrađenog zida kojim je Miladin raspolutio njihov prostor. Šutu su potom dopremili do sjedišta gradske vlasti, pa je poslagali na hrpu pred vratima Banovine. Ukrasili su je drvenom figurom crne ptice, simboličnom žrtvom pohlepe, a pročelniku – koji se nije udostojio primiti darove – u podnožju su ostavili i dvije poruke: Pavić + Miladin i Novac = Bog.

Nekoliko dana kasnije u prostoriji AAA-a organizirali su ‘Dane otvorenih vrata devastacije kulturne baštine Splita’, prethodno pozvavši na desetak jezika turiste da se ‘upoznaju s novom znamenitošću Splita – Miladinovim vratima’. Time su nogometašev graditeljski doprinos ironično izjednačili s onim cara Dioklecijana, koji je Splitu u amanet ostavio četiri porte kroz koje se ulazi u palaču.

Već za postizborni ponedjeljak umjetnici su pripremili novi performans, nazvan ‘Dekonzervacija Radoslava Bužančića’. I ovoga puta nosit će darove, notornom šefu Konzervatorskog zavoda kojemu je pošlo za rukom ne dati ni jednu jedinu izjavu o ovom slučaju iako je on popraćen s nekoliko desetaka medijskih priloga. Umjetnici će Bužančiću pred ured odnijeti kamene artefakte koje je Darko Miladin izvadio iz uzurpiranog i devastiranog prostora, pa ih, poput običnog građevinskog materijala, zalio betonom kojim je zazidao vrata.

Bužančić je već triput odobrio Miladinove građevinske intervencije, ali nije ispoštovao zakonski rok u kojemu je AAA-u trebao dati na uvid dokumente koje je potpisao. ‘Dekonzervacijom’ umjetnici će konzervatora pokušati podsjetiti na njegove davno zaboravljene profesionalne dužnosti, a dok to budu radili započinjat će prvi dan vladavine nove gradske vlasti, s novim gradonačelnikom na čelu. Budući da su svojim umjetničkim intervencijama demonstrirali da relevantne institucije ne žele riješiti ovaj slučaj, jasno je da će se o sudbini proslavljene prostorije u Dioklecijanovoj palači odlučiti carskim dekretom novog gradonačelnika.

Peticiju protiv devastacije Dioklecijanove palače možete potpisati na sljedećem linku

1/3