Znalo se to već u Jugoslaviji: Hrvatskoj obale ne fali. Ma kakvi fali, ima je toliko da se u jednom manje važnom trenutku istorije komadić te obale mogao pokloniti Il Duceu, a da prosječni kupač i kupac to ne osjete.
Znalo se, takođe, već u Jugoslaviji: Crna Gora se sa viškom obale ne može pohvaliti. Ipak, taj naš komadić Jadrana ima i nekih svojih čuda. Mediteranu skloni turisti, vozeći od Debelog brijega do Ade Bojane na granici s Albanijom, proći će kroz varijacije razglednica, od zalivskih ponti Boke kotorske, kroz pješčano-stjenoviti pojas Budvanske rivijere, preko 12 kilometara ulcinjske Velike plaže, sve do... Jesam li rekao Velike plaže?
Za one koji ne znaju, iza najjužnijeg crnogorskog grada Ulcinja počinje jedna od jedinstvenih plaža južnog Jadrana. Dvadeset miliona kvadratnih kilometara pijeska koji ćete iz knjiga i džepova istresati godinama, stanište migracionih ptica i turista, omiljeno mjesto žilavih kajtera i olinjalih hipika. Ukratko – za nekog raj, za nekog pakao. Za potpisnika ovih redova, svakako, raj. Na Velikoj plaži i Adi Bojani prostorvrijeme mijenja oblik. Kao da se samo nekoliko kilometara iza ostavlja jedan svijet, da bi se ušlo u drugi. Imati to u svojoj zemlji trebalo bi da bude privilegija.
E pa, za one koji ne prate, Crna Gora ovih dana planira da Veliku plažu na 90 godina preda, ni za šta, biznismenu Mohamedu Alabbaru, vlasniku firme Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Možda se Jugoslavija jeste upokojila, ali Ujedinjeni Balkanski Muljatori živi su i zdravi. Mogućnost da sumnjivom biznismenu iz druge države pokloniš najvrednije komade zemlje, pa još o svom trošku raščišćavaš da bi biznismen za sebe gradio, zvuči kao vic. Ali viceve najradije živimo. Uz malo istraživanja radoznalci mogu otkriti da je firma Eagle Hills na sličan način gradila u Beogradu (Beograd na vodi), u Draču (Durrës Yachts & Marina), pokušala je graditi u Zagrebu i Budimpešti.
Ako ponegdje i nisu uspjeli, lako će naći nove progresivce na visokim funkcijama, emancipovane od sentimenta prošlosti. A oni koji komade preostalih komadića naših zemljica nude za džabe, ili za svoju ličnu korist, uglavnom su i veliki poštovaoci onoga iz čijeg smo genijalnog uma dobili ideju projekta Gaza Riviera, u slobodnom prevodu, Gaza na vodi. Uz takve lidere i malo sreće, svi ćemo prije ili kasnije dobiti priliku da guzice unovčimo u bogatom rizortu krvavog novca, all inclusive.
