Kao što se moglo predvidjeti, pa i predviđalo, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nije se usrećila postavljanjem Vlade Galića na mjesto savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost. Osim na svoj rijetko viđeni talent za upadanje u loše društvo, koji je svojedobno registrirao Zoran Milanović, može biti bijesna na one koji su joj sugerirali da na rečenu funkciju imenuje umirovljenog pukovnika Sigurnosno-informativne službe (SIS) Ministarstva obrane, aktivnog i visokorangiranog tokom devedesetih godina, kad je vojna sigurnosna služba vodila operacije protiv Haškog suda, nevladinih organizacija i Tuđmanovih političkih protivnika.

Može li predsjednica Grabar-Kitarović bezbolno smijeniti Vladu Galića ili bi njegova smjena izazvala neugodnosti formalno najmoćnijoj osobi u državi mimo premijera?

Galićev manjak kompetencija za jednu od ključnih savjetničkih uloga na Pantovčaku nadomješten je viškom političke moći onih koji su servirali predsjednici to kadrovsko rješenje, a u taj krug spada i Milijan Brkić, zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Sabora. To su – Galić i Brkić – dvojica od sedmorice ili osmorice dosad poznatih važnih aktera afere SMS, afere nazvane tako zbog toga što se počela odmotavati od hapšenja Franje Varge, bivšeg policijskog informatičara, koji je osumnjičen za izradu izmišljene SMS-prepiske između tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana i jednog osječkog županijskog suca: cilj je bio kompromitirati Cvitana i USKOK-ovu optužnicu protiv Zdravka Mamića u slučaju krupnih financijskih malverzacija prilikom nogometnih transfera. To su – Galić, Brkić, Varga i Mamić – četvorica aktera.

Peti je Blaž Curić, Brkićev kum i suborac te vozač potpredsjednika Vlade Tomislava Tolušića: Curić je u istražnom zatvoru pod sumnjom da je dojavio Vargi da je pod tajnim policijskim mjerama i da uništi dokaze o svojim opasnim, iako diletantskim, falsifikatorskim radovima. Još nije otkriveno tko je Curiću javio da upozori Vargu. Šesti je Tomislav Karamarko, bivši ministar policije, bivši šef tajne službe i bivši predsjednik HDZ-a: on je, također, bio u kontaktu s Vargom, a s vremena na vrijeme znao mu je poslati i manje iznose novca. Sedmi je Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, koji je javnom učinio izmišljenu SMS-prepisku najviših dužnosnika Vlade o slučaju Agrokor, to jest o tome kako naštetiti interesima Ivice Todorića. On, Todorić, mogao bi biti osmi važni čovjek spomenutog kriminalnog pothvata. Čičak je pritom u dobrim odnosima s Mamićem, Todorićem i Karamarkom, ali i s Kolindom Grabar-Kitarović. Ne zna se u kakvim je odnosima Čičak s Vladom Galićem, ali zna se da je Galić bio jedan od ključnih ljudi tajne sigurnosne operacije ‘Kameleon’ krajem devedesetih godina, a upravo je HHO bio glavna meta tog napada Tuđmanovog špijunskog aparata.

Nakon što je Nacional prošlog utorka objavio da je Vlado Galić bio u kontaktu s Franjom Vargom, predsjednica Republike potvrdila je tu informaciju, verbalno prepustila institucijama da rade svoj posao i javno pozvala svog savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost da se osobno obrati novinarima i objasni narav svojih odnosa s Vargom. Tom njezinom pozivu uskoro se, nešto manje izravno, pridružio i premijer Plenković.

Do današnjeg dana, a ovaj tekst zaključujemo u srijedu poslijepodne, Galić se, međutim, nije oglasio i ne javlja se na novinarske pozive, a zašutjela je i gospođa Grabar-Kitarović. Što se događa? Što čeka i što skriva Vlado Galić? I kako je moguće da se jedan savjetnik, koji je na toj funkciji isključivo zahvaljujući odluci i volji predsjednice, ogluši na predsjedničin javni zahtjev da se očituje o svojoj povezanosti ili suradnji s čovjekom koji je u zatvoru zbog sumnje da je počinio ozbiljna kaznena djela? Zašto ga predsjednica naprosto nije smijenila, nakon što nije poslušao njezin javni nalog da stane pred novinare? Tako stižemo i do ključnog pitanja: može li predsjednica Grabar-Kitarović bezbolno smijeniti Vladu Galića ili bi njegova smjena izazvala neugodnosti formalno najmoćnijoj osobi u državi mimo premijera?

Umirovljenog pukovnika Galića, čovjeka neskriveno radikalnih političkih stavova i svojedobno vrlo bliskog Pašaliću, u hdz je 2013. doveo Karamarko i povjerio mu stranačku analitiku

Podsjetimo, ona se početkom 2016. godine odrekla usluga svog posebnog savjetnika Vladimira Šeksa, kad se doznalo da je intervenirao u korist pomilovanja jednog prijatelja svog pokojnog sina, odnosno lobirao da mu se ublaži zatvorska kazna izrečena zbog trgovine drogom i posjedovanja oružja. Također, predsjednica je iste godine nepopustljivo i na kraju uspješno inzistirala na smjeni Dragana Lozančića, bivšeg ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije, premda nije iznijela ni jedan jedini razlog zašto bi Lozančić trebao otići. A Galić? Ako se predsjednica Republike dovela u situaciju da se ne može lišiti usluga jednog kompromitiranog savjetnika kojeg je osobno imenovala, onda politički poredak ove zemlje ima problem koji je puno teži i dublji od djelovanja Franje Varge i svih koji su s njime poslovali. Imamo li predsjednicu države koju jedna skupina ljudi drži u šaci i upravlja njezinim ključnim postupcima? Imamo li na Pantovčaku marionetu čijim potezima upravlja neformalna desničarska grupacija s kracima u vrhu politike, u sigurnosnim i parasigurnosnim strukturama, i u kriminalnom miljeu, grupacija sklona svakakvim metodama u postizanju svojih ciljeva?

Umirovljenog pukovnika Galića, čovjeka neskriveno radikalnih političkih stavova i svojedobno vrlo bliskog Iviću Pašaliću, u HDZ je doveo tadašnji šef Karamarko 2013. godine i povjerio mu stranačku analitiku. Karamarko je imao veliko povjerenje u Galića i njegove sposobnosti, što dosta govori o Karamarkovim kapacitetima, a to je bilo dovoljno da ga Plenković počne gledati sa sumnjom i da ga ubrzo marginalizira unutar stranačkog organizacijskog i koordinacijskog mehanizma. Tavorio je u partijskoj centrali do prosinca 2017., kad su se bili zaoštrili odnosi između Pantovčaka i Banskih dvora, pa je Galićev transfer u Ured predsjednice, zapravo, predstavljao jednu epizodu u tom sukobu: Grabar-Kitarović angažirala je Galića, između ostalog, i zato da napakosti Plenkoviću te da, nakon savjetnika za unutarnju politiku Mate Radeljića, u svoj najbliži suradnički krug instalira još jednu personu koja nimalo ne simpatizira aktualnog premijera, još jednu personu sklonu podzemnim operacijama, podmetanjima i kompromitirajućim konstrukcijama. Galić pritom dobro poznaje HDZ iznutra i zna gdje su Plenkovićeve slabe točke, a ima, rekosmo, i osobni osvetnički motiv. Sad se, eto, predsjednici vraća u lice pokušaj da nepromišljenim kadrovskim potezom rasrdi i zabrine Plenkovića.

U ovom času nije moguće predvidjeti hoće li policijska i tužiteljska istraga rezultirati konkretnijim saznanjima o zajedničkim poslovima Varge i Galića te o razmjerima njihovih podrivačkih akcija, no ako se to dogodi, predsjednica Republike morat će se odreći Galića u zamjenu za podršku Plenkovićevog HDZ-a na predsjedničkim izborima. To će biti minimum ispod kojeg Plenković sigurno neće ići, pa čak ako i ne bude osnove za formalni kazneni progon Vlade Galića. Ako Galić, usprkos tome, ostane u savjetničkoj ekipi na Pantovčaku, to će značiti da se Kolinda Grabar-Kitarović naprosto ne može otrgnuti grupaciji kojoj duguje toliko da joj je onemogućeno racionalno i pragmatično ponašanje. Odrekla se Šeksa, a ne može se odreći jednog relativno nebitnog čovjeka, usto, apsolutno nekompetentnog za posao koji mu je povjeren, ne može pa i po cijenu da joj HDZ uskrati potporu na izborima? To bi bilo uvjerljivo svjedočanstvo o predsjedničinoj ucijenjenosti, jer bi je izostanak HDZ-ove podrške – bez obzira na to tko bi u tom slučaju bio HDZ-ov predsjednički kandidat – jako udaljio od drugog petogodišnjeg mandata.

Lišena HDZ-ove podrške, Grabar-Kitarović morala bi se osloniti na političke i civilne skupine koje su u ovom času desnije od HDZ-a i koje sve češće opisuju svoje političko usmjerenje pojmom suverenizma. Kad se pogleda dosadašnji mandat aktualne predsjednice, i formalno svrstavanje uz takvu politiku bilo bi sasvim logično i prirodno, pa i pošteno. Nevolja je, međutim, u tome što svrstavanje uz to krilo političke scene jamči propast u predsjedničkoj utrci, a osim toga, među ‘suverenistima’ nesumnjivo ima onih koji uzgajaju predsjedničke ambicije – od Brune Esih do Bože Petrova, a možda i Karamarka, uz neizbježnog Milana Bandića – i teško je vjerovati da bi se baš svi oni povukli u korist nove kandidature sadašnje predsjednice.

Grabar-Kitarović stoga će idućih tjedana biti suočena sa svojim dosad najozbiljnijim političkim izazovom. Na jednoj strani omraženi joj Plenković i nasušno joj potrebni HDZ, a na drugoj dugovi iz prošlosti, privatni sentimenti i posljedice olakog upuštanja u prijateljstva i druženja. Na jednoj strani racionalni zaključci i realno poimanje situacije, a na drugoj umreženost s ljudima koji ne prežu ni od čega i kojima, ipak, nikako ne uspijeva da grlenim domoljubljem prikriju svoju moralnu fleksibilnost te zazor spram zakona. O odabiru strane ovisit će njezina politička budućnost.