>

novosti logo

Društvo Društvo

Na 170 korisnika domova idu dvije medicinske sestre!?

Hrvatska komora medicinskih sestara objavila je istraživanje o uvjetima rada u ustanovama socijalne skrbi koje je otkrilo poražavajuće podatke o položaju zdravstvenih radnika u ovim institucijama

Zdravstvene radnice u sustavima socijalne skrbi godinama se osjećaju zapostavljeno. Malo ih je, a ustanove u kojima rade na lošem su glasu. A s epidemijom koronavirusa na vidjelo su izašli svi problemi s kojima se medicinske sestre i njegovateljice u ovim ustanovama suočavaju.

- Ni ministar Beroš nije znao da u domovima za starije rade zdravstveni djelatnici. Mi smo stvarno godinama sustavno zanemareni, rekla je naša sugovornica, medicinska sestra jedne ustanove u Zagrebu s kojom smo razgovarali putem telefona. Željela je ostati anonimna jer nema dozvolu za govoriti u javnosti, pa bi moga dobiti otkaz ugovora o radu.

Ana, kako ćemo je nazvati za ove prilike, rekla nam je kako se napokon počelo pričati o uvjetima u kojima ona i njene kolegice rade.

A njih je, prema podacima Hrvatske komore medicinskih sestara, u sustavu socijalne skrbi, odnosno u državnim i privatnim ustanovama ove vrste više od 1800. Rade u domovima za starije, za djecu, za psihički bolesne i za osobe s tjelesnim ili intelektualnim oštećenjima. Nemaju svoju udrugu niti razred unutar komore.

No, ova posljednja nedavno je provela istraživanje kako bi se dobio osnovni pregled situacije u ovim ustanovama tijekom epidemije koronavirusa. U istraživanju je sudjelovalo skoro 400 medicinskih sestara i tehničara (395 ispitanika) iz svih županija. Preko 60 posto ispitanih je iz domova za starije osobe. Nedostatak zaštitne opreme, oduzimanje dana godišnjeg odmora, ogroman manjak sestrinskog kadra, preveliki broj zahtjevnih, kroničnih i palijativnih pacijenata na jednu medicinsku sestru tek su neki od problema s kojima se suočavaju zdravstveni radnici zaposleni u ustanovama socijalne skrbi diljem Hrvatske tijekom pandemije koronavirusa.

- Najveći problem je ljudstvo. Nas i inače ima jako malo. Sad smo prepolovljeni jer smo podijeljeni u timove - ispričala nam je Ana i objasnila kako je jedno situacija na papiru, a drugo u praksi. Jer u svakodnevnom životu uvijek je netko na bolovanju ili godišnjem. Prema njenom mišljenju, trebali bi se promijeniti pravilnici o minimalnim uvjetima rada.

- Nikada nema više od dvije sestre i šest do sedam njegovatelja na 170 korisnika. Sada, kada su uveli timski rad, rade dvije sestre i četiri njegovateljice – ispričala nam je Ana pojašnjavajući razliku između sestara i njegovateljica. Sestra ima završenu srednju medicinsku školu, licencu i odobrenje za samostalan rad, a njegovateljice imaju završen tečaj i ne bave se zdravstvenom nego općom njegom. S tim da onda u praksi i sestre rade i opću i zdravstvenu njegu, rekla je.

U jednoj ustanovi od 170 korisnika to u jeku epidemije predstavlja preopterećenje. Ponajprije, restorani u domovima su zatvoreni jer su zabranjena okupljanja, što znači da dvije sestre i tri do četiri njegovateljice moraju dnevno podijeliti tri obroka za sve korisnike. Od toga 20 do 30 njih treba hraniti, jer ne mogu to raditi sami. Uz to, barem pola korisnika je nepokretno što znači da dnevno moraju obaviti i tri njege sa 60 do 70 mijenjanja pelena. No to nije sve. Svim korisnicima se treba dva do tri puta dnevno i izmjeriti temperatura. Svaki dan treba I kupati određeni broj korisnika. A pritom treba se javljati i na alarme koje svi korisnici imaju u hitnom slučaju. I sve to u 12 sati dnevno. Osim toga, kako je rekla Ana, korisnici su vrlo nervozni jer nemaju posjete, zatvoreni su 24 sata, nema hrane izvana, prekinute su im neke navike.

- Pomislite samo koliko je to puta samo ući u sobu i reći svaki put ‘dobar dan’, a kamoli išta od ovog ostalog obaviti – ispričala je Ana.

Sličnu situaciju pokazalo je i spomenuto istraživanje komore kad je riječ o ustanovama za osobe s mentalnim oštećenjem.

‘Jedna od anketiranih sestara upozorila je da na 89 štićenika s mentalnim oštećenjem radi samo jedna medicinska sestra, dok za 150 psihičkih bolesnika u drugom slučaju također brine samo jedna medicinska sestra i tek 3 ili 4 njegovateljice’, naglasio je prilikom predstavljanja istraživanja Mario Gazić, predsjednik Hrvatske komore medicinskih sestara.

Ana je dodala kako oni nemaju ni prava ni uvjete ni približne onima koje imaju zdravstveni djelatnici u bolnicama. Štoviše, ova kriza je pokazala kako i među njima postoji razlika. Naime, ministarstvo je donijelo preporuku o raspodjeli rada u timovima, no nije dalo jasne naputke o tome kako da se obračunavaju plaće i računaju prekovremeni.

- Ravnatelji su uveli timove i gdje se može i gdje se ne može. Nas je sada upola manje. No nitko nije izdao naputke po kojima bi svi trebali raditi - rekla nam je Ana te objasnila kako kad je riječ o preporukama za obračune plaća oni vrijede samo za državne ustanove, dok za one pod lokalnom upravom ravnatelji sami odlučuju. Neke njene kolegice tako niti će dobiti prekovremene, a dani kad su bile slobodne će im se pisati kao godišnji odmori iz 2019. godine.

Ravnatelji domova su sestrama, koje su zbog reorganizacije rada u timovima završile mjesec s nedovoljnim fondom sati ili su bile u samoizolaciji, za to razdoblje oduzimali dane od godišnjeg odmora. Potvrdilo je to 24 posto onih medicinskih sestara koje su završile u samoizolaciji, kao i 37 posto onih sestara koje su imale manji fond sati, navodi se u istraživanju komore.

- Svatko radi po svome. Strašno je sve neorganizirano – zaključila je Ana. No rekla je kako je tješi barem što se uskoro timovi ukidaju. Kad je riječ o vremenu provedenom u samoizolaciji, još uvijek nije sigurno hoće li im se to priznati kao profesionalno oboljenje.

No nije problem bio samo u nedostatku ljudi uvođenjem smjenskog rada. Nedostatak opreme u jeku epidemije nešto je s čime su se susrele brojne medicinske sestre i njegovateljice. Prema podacima navedenog istraživanja osobna i zaštitna oprema i dalje nije osigurana u svim ustanovama. Čak 20 posto medicinskih sestara na radnom mjestu nema kiruršku masku, dok čak 43 posto nema zaštitnu odjeću. Više od mjesec dana nakon izbijanja epidemije Covida 19 u Hrvatskoj četiri posto ovih zdravstvenih djelatnika još uvijek nema niti zaštitne rukavice. Sve ustanove se nisu snabdjele s dovoljno dezinfekcijskih sredstava jer je 16 posto anketiranih kazalo da ih nema. Jedna od medicinskih sestara situaciju sa zaštitnom opremom u svojoj ustanovi opisala je ovako: ‘Istu kiruršku masku nosimo po tjedan dana’.

Ana nam je rekla da u ustanovi gdje ona radi od 8. travnja, odnosno otkako se dogodio proboj virusa u Domu za starije u Splitu, imaju svu opremu.

- I dalje dolaze informacije da u nekim ustanovama nema opreme. Ne znam čemu se to može pripisati jer sada opreme ima i stiže. Imaju je i ustanove i stožeri. Gdje je sada nema, to je krajnja aljkavost – rekla je Ana. No do 8. travnja ona i njene kolegice same su kupovale i davale 8 kuna po komadu kirurške maske. Po smjeni je potrebno barem pet takvih maski. U ljekarni se moglo uzeti po pet komada. Od ustanove su tada dobile pamučne maske za koje kaže da ništa ne vrijede. Za dezinficijense kaže da tih problema nisu imale jer ih ionako stalno koriste.

Uz sve to, zdravstvene radnice nisu prošle ni nikakvu edukaciju o korištenju zdravstvene opreme. Ana nam je ispričala kako su se ona i njene kolegice educirale putem You Tubea.

Na pitanje što bi poručila ministrici socijalne skrbi Vesni Bedeković, Ana je odgovorila da bi joj rekla da je pala na ispitu.

- Propustila je jasno definirati što treba učiniti. Imam dojam da su svi sve radili da skinu odgovornost sa sebe. Ministarstvo je dalo preporuku ustanovama da se radi u timovima da skinu odgovornost sa sebe. Ravnatelji su prihvatili preporuke da u slučaju da se nešto dogodi mogu reći da su sve napravili. A zapravo su napravili da je nas premalo, da mi u domovima korisnicima omogućujemo samo da prežive. Ništa drugo. Nikakve zajamčene njege nema - rekla je Ana.

Na pitanje je li očekuje da bi se nešto moglo promijeniti nakon što je javnost saznala za stanje u domovima, a komora najavila akcije, Ana je kroz gorki smijeh brzo odgovorila: ‘Ne’.

- Kad ukinu mjere jedino će nam biti bolje što će nas opet biti malo više. Jedino ako se komora nastavi boriti kako je sada počela možda se nešto dugoročno promijeni. Do sada nas nitko nije spomenuo. Konačno su nas primijetili da postojimo. Barem to – rekla je Ana.

1/1