Novosti

Društvo

Poduzetnička bujica

Bujas je još jednom obmanuo javnost i proizvoljnim obračunom usmjerio krivnju za loš radnički standard na državu koja, neefikasna kakva jest, nema aktivnu obranu od takvih podvala. Možda i zato što se ustručava jače oporezovati kapital i visoke plaće

Large intrigator  lasi%c4%87

Hrvoje Bujas (foto Tomislav Miletić/PIXSELL)

Hrvatske plaće najniže su u eurozoni, pri čemu dvije trećine radnika ovdje prima mjesečni iznos manji od tisuću eura. S konstantnim rastom cijena svih roba i troškova života, ta je činjenica izazvala podosta rasprave o ekonomskim i političkim uzrocima stanja. No čini se da glavnu riječ u tome imaju oni koji u glavnini propisuju visinu plaća, a to su ipak gazde tj. poduzetnici. Ostali, političari i znanstveni analitičari i mediji, drže se više-manje neutralno, kao da nemaju tu bogzna što dometnuti.

Zato je Hrvoje Bujas, čelnik udruge Glas poduzetnika, spremno iskoristio situaciju da nas opet poduči o konkretnim problemima kakvi zadaju opisani položaj radnika u ovoj zemlji. "Sad kad smo vidjeli da smo zadnji, što sad, tko je kriv? Poduzetnici? Dajte, molim vas. Kraj ovolikog poreza, prireza, nameta i svega, 60 posto naše plaće ide državi", izjavio je Bujas na televiziji N1 prošli tjedan.

Pa da vidimo o kakvih se 60 posto harača radi: uzmimo primjer neto plaću radnika-samca u visini 700 eura, odnosno bruto 930 eura. Posrijedi je tzv. bruto 1, jer su od njega već izuzeti doprinosi iz plaće za mirovinsko osiguranje u dva stupa i porez te prirez koji se uzimaju od svote koja ostaje nakon izračuna neoporezivog dijela. Prema visini onog što ostane, poslodavac u državni budžet uplaćuje još i doprinos na plaću u svrhu zdravstvenog osiguranja radnika. Ukupni iznos na teret prvog iliti bruto 2 bit će tako 1080 eura, pa razlika između te cifre i radničkog primanja ostaje 380 eura. To hoće reći da na stranu državnih financija odlazi oko 35 posto, dok radnik zadržava oko 65 posto ukupnog troška rada. Dodajmo tome da navedeni porez sa stopom 20 posto raste na 30 tek za plaće od oko 4000 eura neto, a zdravstveno osiguranje fiksirano je uvijek na 16,5 posto. Parafiskalni nameti i trošarine nipošto se ne računaju pod trošak rada, kao ni npr. cijena državne cestarine ili sl.

Bujas je tako još jednom obmanuo javnost i proizvoljnim obračunom usmjerio krivnju za loš radnički standard na državu koja, neefikasna kakva jest, nema aktivnu obranu od takvih podvala. Možda i zato što se ustručava jače oporezovati kapital i visoke plaće, a po kojim stopama također spadamo na samo dno eurozone.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više