>

novosti logo

Rabljena sedmica: Afere, afere, afere…

Milan Kujundžić, Krešimir Žunić, Dražen Bošnjaković, Damir Krstičević, Oleg Butković… samo su najnovija imena iz HDZ-ova kadrovskog inkubatora čiji podvizi ovih dana skandaliziraju javnost

Uspjesi

Pritisnut imovinsko-nekretninskim intrigama Milan Kujundžić otišao je s mjesta ministra zdravstva, ministar obrane Damir Krstičević pao je na popravni iz ispunjavanja imovinske kartice, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković propustio je upisati 300 kvadrata dvorišta uz nelegalno izgrađenu supruginu kuću u Biogradu, Krešimir Žunić, donedavni direktor Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, kupio je stan od svoje Agencije po povlaštenoj cijeni, a kada je to otkriveno, ponudio je čudesna objašnjenja kako mu, zapravo, fali imovine. Vlada ga je smijenila i postavila Dragana Hristova iz Hrvatske narodne stranke, nekadašnjeg vlasnika tvrtke Krivaja koja je propala i ostala dužna 134 kune državnom Putničkom prijevozu, informiraju mediji, pa otkrivaju i kako je Ministarstvo turizma lani dalo 110 tisuća kuna ocu Olega Butkovića, ministra mora, prometa i infrastrukture iako je dugovao sedamdesetak tisuća kuna za komunalne usluge… Već je pomalo nemoguće zamisliti tjedan bez imovinsko-nekretninske afere. Skloniji vlasti – kako ovoj, tako i svakoj – tim će se povodom gnušati medijskog senzacionalizma i u njemu tražiti uzroke vala otkrića o ministarsko-ravnateljskoj pohlepi i nekompetenciji. Tragat će se za urotama, a zapravo je riječ o spoju novinarske znatiželje s očitom potpunom kadrovskom pustinjom u vladajućoj koaliciji koja je u prvi plan gurnula ljude nesposobne za vođenje ičega što treba voditi.

Beroš

Vili Beroš novi je ministra zdravstva. Jedan od ljudi bez specifične boje, mirisa ili okusa u javnim istupima, dosad stabilan i miran kotač u ministarstvu koji je u izvanrednim okolnostima – smjena Milana Kujundžića – dočekao priliku postati prvi među nejednakima. Dakle, prvi u hrvatskom zdravstvenom sistemu. Ako je suditi po nastupnim izjavama, šteta. Što što je dočekao priliku. Tek što je poveo resor zdravstva čovjek je ustvrdio kako su dugovi bolnica došli do 9,4 milijarde kuna, svakog mjeseca rastu nekoliko milijuna, pa on planira ‘intenzivirati funkcionalnu integraciju bolnica’. Govorio je i kako treba mijenjati sustav plaćanja jer ‘bolnice kad rade više, proizvode i veći gubitak’, a sustav sa 63 bolnice nazvao je nefunkcionalnim i preskupim za državu. Berošu, nažalost, nitko nije stigao objasniti da mu kao čelnoj osobi zdravstva nije zadatak proizvoditi profit, nego racionalno upravljati sistemom koji bi trebao biti što dostupniji svim građanima, pa i onima sve malobrojnijima u provincijama, gdje se bolnice već smatra nezasluženim luksuzom, hirom, podsjetnikom na mračna vremena. Nastavi li ovim tempom, a nema razloga sumnjati u suprotno, Berošu će trebati poželjeti što skoriji prestanak rada na sadašnjem poslu. Dobro, nije ovoj vladi još dugo ostalo, valja se nadati da se ministar, sa sadašnjom fiksacijom na štedljivost umjesto na dostupnost usluge, neće previše razmahati. Kao da je malo nesreće u ovoj zemlji.

Idiot

Hrvoje Hitrec smio je nazvati Stipu Mesića idiotom, utvrdila je pravna država Hrvatska, točnije njezin Ustavni sud. Za neupućene, Hitrec je u političkom životu glavinjao od desne frakcije HDZ-a, koji ga je kratko vrijeme, početkom devedesetih, čak i instalirao na mjesto direktora HRT-a, do Hrasta. Uglavnom, Hitrec je rekao da je bivši hrvatski predsjednik idiot, Mesić ga je tužio i dobio na Općinskom kaznenom sudu. Nepravomoćno, Hitrec je Mesiću trebao platiti deset tisuća kuna, ali predmet je stigao do Ustavnog suda, gdje su odlučili ukinuti presudu, vratiti je na ponovno suđenje uz nekoliko nadahnutih principijelnih opaski koje ćemo u nastavku citirati. ‘Politički diskurs često može zadrijeti u osobnu sferu jer je taj rizik usko povezan s političkim djelovanjem i slobodom iznošenja misli koja je jamstvo demokratskog društva’, zapazili su hrvatski ustavni suci i podsjetili na presudu Evropskog suda za ljudska prava u kojoj je utvrđeno da je novinar imao pravo tadašnjeg austrijskog vladara nazvati idiotom. A dok Ustavni sud emitira iznimno razumijevanje za slobodu govora, hrvatski suci čuvaju domovinske mračnjake kao najvišu vrijednost i predano vode računa o potpisnicima nekih od najgorih tekstova ikad objavljenih u ovoj zemlji. No to je već neka druga priča. A na koncu ove naše o Mesiću i Hitrecu bilježimo da se potonji intenzivno zaklinjao u slobodu govora i tome slično.

Bivši ravnatelj HRT-a. U slobodu govora. Na društvenim mrežama na ovom bismo mjestu naredali desetak smajlića koji plaču od smijeha.

Inauguracija

Zoran Milanović, najavljeno je to odavno, a potvrđeno ovog tjedna, odradit će predsjedničku inauguraciju bez suvišnih cirkusarija tako dragih većini dosadašnjih predsjednika. Prisegnut će 18. veljače u podne, neće imati ni lentu ni gardu, potvrđuje ovih dana prijestolnička štampa već usvojeno gradivo. Događaj će se održati u svečanoj dvorani predsjedničke zgrade na Pantovčaku i prisustvovat će mu 51 biće – 38 uzvanika i 13 sudaca Ustavnog suda. Navodno će na kraju prisege izgovoriti ono Tuđmanovo ‘tako mi Bog pomogao’, što valjda nikog ne iznenađuje. Planiran je efektan kraj, dopratit će prethodnicu do automobila u kojem bi trebala odjezditi s Pantovčaka. Eh, nedostajat će, znala je dati dovoljno građe za pisanje čak i u sušnim tjednima s manjkom događaja. Nagađa se i o sastavu savjetničkog tima novog predsjednika, spominju se prezimena Škrabalo, Lozančić, Kotromanović, Miljenić će navodno biti predstojnik, a Nikola Jelić vrlo vjerojatno glasnogovornik. Počinje nova petogodišnja avantura.

Troškovi

I završava. Ali nepotpuno. Kolinda Grabar-Kitarović javno je izrazila želju da i nakon odlaska s Pantovčaka zadrži bespotrebnu ceremonijalnost u formi ureda bivše predsjednice, ali kako je otkrio ministar državne imovine Mario Banožić, još nije podnijela zahtjev. No uspjela je nešto nevjerojatno: prema financijskim izvještajima podnesenima Državnom izbornom povjerenstvu, KGK je izgubila izbore iako je potrošila nekih tri puta više novca od protukandidata Zorana Milanovića. Ona 9,57 milijuna kuna, on 3,75 milijuna kuna. Unatoč relativno skromnoj potrošnji, Milanović je uspio ući u minus za oko milijun kuna, ali neće zažaliti jer prema Vladinoj odluci ima pravo primiti 1,2 milijuna kuna za troškove kampanje. Ona je pak primila znatno više novca i skoro sve spiskala. Prije pet godina, kada je pobijedila onog… onog… bivšeg predsjednika, potrošila je manje, 8,13 milijuna kuna. Stvarno, kako se zvao onaj prije Kolinde?

1/1