Dvosatnim telefonskim razgovorom između američkog i ruskog predsjednika Donalda Trumpa i Vladimira Putina u utorak su bez konkretnih rezultata završeni višednevni pregovori kojima je nominalni cilj bio pokušaj iznalaženja načina za završetak rata u Ukrajini.
Njihovom telefonskom razgovoru prethodio je niz susreta uživo u kojima spomenuti dvojac nije sudjelovao, iako je upravo Putin predložio sastanak s Ukrajincima u Istanbulu kao alternativu bezuvjetnom 30-dnevnom primirju koje su zajednički bili predložili EU i SAD, a Putin odbio.
Prvi sastanak bio je onaj ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Ankari s turskom delegacijom predvođenom predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, koja je trebala odigrati ulogu medijatora. Turska delegacija i Zelenski potom su se uputili u Istanbul kako bi se tamo susreli s predstavnicima Rusije.
Lokacija pregovora imala je i određeni simbolički značaj s obzirom na to da su se predstavnici zaraćenih zemalja posljednji put uživo susreli upravo u Istanbulu na samom početku rata, u ožujku 2022. Tom prilikom Rusija i Ukrajina bile su postigle određeni napredak, no pregovori su definitivno propali nakon što je tadašnji britanski premijer Boris Johnson, u svojstvu delegata kolektivnog zapada, odletio u Kijev i Zelenskom prenio poruku da entitet koji predstavlja nije voljan za kompromis s Rusijom.
I drugi susret u Istanbulu bio je bezuspješan pa je dogovoreno samo da će dvije zemlje razmijeniti po tisuću zarobljenika i da će se razgovori nastaviti. Zelenski se tijekom i nakon sastanka žalio da je Rusija u Istanbul poslala nižerangiranu delegaciju bez ovlasti za donošenje odluka i kao uvjet za primirje tražila nerealne teritorijalne ustupke, naime da joj Ukrajina prepusti okupirana područja na istoku zemlje.
Ruski državni mediji za domaću publiku objasnili su pak da Rusija nije pristala na bezuvjetno primirje zato što bi Ukrajina to iskoristila za regrupiranje vojske i nabavu oružja. Vodeći režimski komentator Vladimir Solovjov na državnoj televiziji rekao je i da je jedini način da se postigne trajni mir onaj da vođe Rusije, SAD-a i Kine dogovorom o podjeli svojih sfera interesa uspostave dugotrajnu i sistemsku ravnotežu moći.
I glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova rekla je da bi šanse za dogovor bile veće kada bi se Kijev odupro "malignom utjecaju NATO-a", a šef ruske delegacije u Istanbulu istaknuo je da Putin želi razgovarati s Trumpom. Sam Trump izjavio je pak nakon sastanka u Istanbulu da očito neće biti napretka dok on i Putin ne porazgovaraju.
Nakon Turske Zelenski je otišao u Tiranu, gdje je zajedno s vodećim predstavnicima Evropske unije obavio telefonski razgovor s Trumpom i razgovarao o novoj rundi sankcija protiv Rusije. Zelenski se u Rimu susreo i s američkim potpredsjednikom JD Vanceom, kojega je pokušao uvjeriti da su sankcije jedini način da se Putina prisili na bezuvjetno primirje.
U međuvremenu je Evropska unija dogovorila novi paket sankcija protiv Rusije – sedamnaesti po redu – i najavila da već priprema i osamnaesti paket, no Trump je unatoč tim pritiscima EU i NATO čelnika u telefonskom razgovoru s Putinom ostao suzdržan.
Američki predsjednik nakon tog razgovora rekao je da nije bilo govora o američkim sankcijama i da je Rusija spremna raditi zajedno s Ukrajinom na memorandumu kojim će se definirati uvjeti budućeg mirovnog sporazuma. Činjenica da Trump i dalje ne želi zaoštriti unatoč Putinovom očiglednom odugovlačenju u vodećim je zapadnim medijima uglavnom opisana kao njegov "poraz", "neuspjeh" pa i "poniženje".
Prema toj interpretaciji, Putin ga je svojim taktiziranjem uspio obmanuti da je spreman na pregovore i time izbjeći američke sankcije i veću američku oružanu podršku Ukrajini, te istovremeno pokušati napredovati na fronti i na taj način poboljšati svoju poziciju za buduće pregovore.
S druge strane, Trump je time pokazao da ishod rata i dalje ovisi o njemu i Putinu, dok neki analitičari napominju i da njih dvojica imaju druge zajedničke interese koji nadilaze pitanje Ukrajine, od diplomatskih i poslovnih pa do geopolitičkih, prije svega odnos SAD-a i Kine, u čemu je Trumpu bitno savezništvo s Rusijom.
