Jacqueline Dérens francuska je profesorica engleskog jezika, spisateljica i prevoditeljica, te aktivistkinja protiv režima aparthejda u Južnoafričkoj Republici (JAR). Autorica je nekoliko knjiga o tom razdoblju JAR-a, surađuje s nizom francuskih medija, a bila je i jedna od osnivačica portala Le Courrier des Balkans, koji prati zbivanja na Balkanu. S Dérens razgovaramo o situaciji u JAR-u i politici američke administracije prema toj zemlji.
Tijekom posljednja dva mjeseca američki predsjednik Donald Trump ukinuo je financijsku pomoć Južnoafričkoj Republici, južnoafričkog ambasadora Ebrahima Rasoola proglasio je personom non grata jer je kritizirao njegove politike, te imenovao ambasadorom u JAR-u Lea Branta Bozella III. Bozel je u doba Ronalda Reagana podržavao režim aparthejda, a sin mu je bio osuđen zbog sudjelovanja u pobuni u Washingtonu 6. siječnja 2021., pa ga je Trump pomilovao. Trump je bijelim Južnoafrikancima koji su "žrtve diskriminacije" ponudio izbjeglički status, pa je nedavno 49 njih i otišlo u SAD. Kako objašnjavate ovaj iznenadni interes američke vlade za JAR, koji su Trumpovi motivi?
Ne bih to nazvala iznenadnim interesom za južnoafričke poslove, već ponovnim fokusiranjem na ideološku bitku koja se nakon ukidanja aparthejda 1994. godine samo bila pritajila. Kada su u to doba progresivne snage pobijedile režim aparthejda glasanjem po principu "jedan čovjek jedan glas", a Afrički nacionalni kongres (ANC) i njegovi saveznici preuzeli vlast i donijeli novi ustav kojim se svim građanima jamče jednaka prava bez obzira na rasnu, vjersku ili spolnu pripadnost, ljudi kao što je Eugène Terre'Blanche, vođa neonacističkog Afrikanerskog pokreta otpora (AWB), ušutjeli su.
No oni su sve to vrijeme bili itekako aktivni u povezivanju s globalnom mrežom alt-right pokreta. Bivši Trumpov strateg Steve Bannon odlazio je u JAR, a vodeći ljudi AfriForuma (nevladina organizacija bijelih Južnoafrikanaca, op. a.) sastajali su se s predstavnicima američkog think tanka Heritage Foundation, izrazito konzervativne organizacije osnovane nakon Drugog svjetskog rata u SAD-u u cilju borbe protiv komunizma. Joel Pollak, urednik desničarskog portala Breibart News, čiji je suosnivač Bannon, rođen je i odrastao u JAR-u. Izrazito popularni konzervativni poljski medij Visegrád24 osnovao je pak misteriozni Stefan Thompson, koji također ima južnoafričke korijene. Pobjeda nad režimom aparthejda bila je vrlo gorka pilula koju su ti rasisti morali progutati, ali sada s Trumpom na vlasti oni više ne moraju biti tako tihi.
JAR je i dalje zemlja s najvećom ekonomskom nejednakošću 30 godina nakon prvih demokratskih izbora. Među najsiromašnijim slojevima društva rasprostranjeni su razočaranje i očaj, a populistička prazna obećanja uvijek su dobro gorivo za nasilne reakcije
Uz ove koje ste nabrojali, i najveći američki tehnološki tajkuni Elon Musk, Peter Thiel i David Sacks također su povezani s Južnoafričkom Republikom, porijeklom ali i svojim poslovnim interesima. Možete li reći nešto više o tome?
Sva trojica rođena su ili odrasla u Južnoafričkoj Republici ili Namibiji u vrijeme aparthejda u JAR-u. Njihovi preci odabrali su odseliti se u JAR jer su tamo mogli živjeti u skladu sa svojim rasističkim i maskulinističkim svjetonazorima. Thiel i Sacks objavili su 1998. knjigu pod naslovom "The Diversity Myth: Multiculturalism and Political Intolerance on Campus" (Mit o različitosti: Multikulturalizam i politička netolerancija na sveučilištu), u kojoj su konstatirali da su bijeli muškarci žrtve takozvane nerasne (non-racial) politike u Južnoafričkoj Republici.
Zatim su zajedno s Muskom osnovali kompaniju za novčane transakcije PayPal, te pozvali da im se u tom poduhvatu pridruži Roelof Botha, unuk Pika Bothe koji je bio posljednji ministar vanjskih poslova u režimu aparthejda. Spomenuti Joel Pollak, južnoafrički novinar, pomogao je Steveu Bannonu da u JAR-u promovira svoju knjigu "The Agenda: What Trump Should Do In His First 100 days" (Agenda: Što bi Trump trebao učiniti u svojih prvih 100 dana), u kojoj autor, između ostalog, promovira čitanje Biblije kao temelja za formuliranje rasnih natalitetnih politika. Donald Trump itekako se oslanja na ove ljude koji imaju visokotehnološka znanja i novac.
U SAD je prije nekoliko dana "izbjegla" grupa južnoafričkih bijelaca, no njihove organizacije objavile su da oni namjeravaju ostati u zemlji i boriti se protiv ANC-a i navodnog "genocida nad bijelcima", kako to Trump naziva. Kao argument koriste podatke AfriForuma da se u zadnje dvije godine dogodio porast broja ubojstava bijelih farmera (oko 50 godišnje). No pritom prešućuju da se u zemlji svakoga dana dogodi oko 70 ubojstava. Na što zapravo ti zemljoposjednici reagiraju?
Trumpa ne zanima točnost statističkih podataka. Čak i sam AfriFirum negira tu njegovu tvrdnju o "bijelom genocidu" u Južnoj Africi. Policijske statistike pokazuju da je između siječnja i rujna 2024. godine počinjeno 19 tisuća ubojstava, od čega 50 na farmama. Pritom ni sve žrtve tih 50 ubojstava nisu bili bijelci, neki su bili obični radnici na poljima i zaštitari, dakle crnci. Ova ogromna razina nasilja u JAR-u poznata je i dobro dokumentirana, jednako kao što je poznato i da su većina žrtava tih zločina siromašni mladi muškarci koji žive u slamovima ili su žrtve kriminalnih bandi.
AfriForum, Solidarity i druge organizacije koje tvrde da govore u ime Afrikanera bili su u SAD-u u vrijeme kada je predsjednik države Cyril Ramaphosa potpisao prijedlog Zakona o eksproprijaciji u siječnju ove godine. Pitanje vlasništva nad zemljom staro je pitanje, ali novi zakon formuliran je u skladu s ustavnim okvirom i nijedna eksproprijacija dosad nije izvršena a da prethodni vlasnici nisu obeštećeni.
Nelson Mandela i Jacqueline Dérens (Foto: Privatna arhiva)
Julius Malema kontroverzni je političar i oponent vladajućeg ANC-a, poznat po pozivanju na nacionalizaciju rudnika, eksproprijaciju zemlje bez kompenzacije i prekid veza s "imperijalističkim državama", prije svega SAD-om i Izraelom. Također je osuđivan zbog govora mržnje prema bijelcima. Zašto je Malema tako popularan i može li nezadovoljstvo ANC-om dovesti do radikalizacije stanovništva?
Julius Malema profilirao se u vrijeme dok je bio predsjednik Omladinske lige ANC-a. Tada je govorio da je "spreman ubijati za Zumu" (bivšeg predsjednika ANC-a i države Jacoba Zumu, op. a.) i služio se različitim drugim zapaljivim sloganima, zbog čega je 2010. izbačen iz ANC-a. Njegova stranka Economic Freedom Fighters (Borci za ekonomsku slobodu, EFF) otkad ju je osnovao 2013. u svome programu ima politike kao što su nacionalizacija i eksproprijacija zemlje, no Malema je i čovjek koji je osuđivan zbog korupcije, prevare i govora mržnje.
Na izborima 2024. EFF nije dobro prošao, dobili su samo 9,5 posto glasova, a s obzirom na to da je ANC dobio 40 posto morao je prvi put sklopiti vladu nacionalnog jedinstva kako bi mogao upravljati. Ti su rezultati jasan pokazatelj da su birači umorni od obećanja i da žele da vlada stvori radna mjesta i više ulaže u obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, vodu i infrastrukturu. Južnoafrička Republika i dalje je zemlja s najvećom ekonomskom nejednakošću 30 godina nakon prvih demokratskih izbora. Među najsiromašnijim slojevima društva rasprostranjeni su razočaranje i očaj, a populistička prazna obećanja uvijek su dobro gorivo za nasilne reakcije.
Bili ste prijateljica predstavnice ANC-a u Francuskoj Dulcie September, koja je 1988. ubijena u Parizu. Taj atentat ni dan-danas nije rasvijetljen, ali mogao bi biti povezan s njenim saznanjima da je Francuska režimu u JAR-u u tajnosti prodavala oružje. Što je poznato o tom događaju?
Postala sam aktivistkinja protiv aparthejda 1975. godine, a Dulcie September upoznala sam kasnih 1970-ih dok je radila u Londonu. Počele smo se družiti i surađivati nakon što je ona 1984. imenovana predstavnicom ANC-a za Francusku, Švicarsku i Luksemburg i dobila ured u Parizu. Njezino ubojstvo ispred tog ureda 29. ožujka 1998. bilo je veliki šok. Francusko pravosuđe nikada nije provelo istragu kako spada i slučaj je zatvoren 1992. Mi, obitelj i prijatelji, nismo time bili zadovoljni pa smo 2018. podnijeli tužbu zbog uskraćivanja prava na pravedno suđenje i zatražili da se njezino ubojstvo tretira kao zločin aparthejda, odnosno zločin protiv čovječnosti, čime ono postaje zločin koji ne zastarijeva.
Naš odvjetnik dobio je uvid u arhive francuskih ministarstava, zahvaljujući čemu je postalo jasno da je Francuska kršila UN-ove sankcije protiv režima u JAR-u, naročito putem trgovine oružjem i nuklearne suradnje, i da je Dulcieno ubojstvo povezano s tim. Očekujemo sudsku odluku uskoro u lipnju i nadamo se da će ovo ubojstvo biti prepoznato kao ono što ono jest – politički zločin i zločin protiv čovječnosti za koji je odgovorna Francuska.
