>

novosti logo

Salto s Pantovčaka

Predsjednica je predala bitku i priznala da nema hrabrosti da na izbore iziđe mimo HDZ-ove svakovrsne podrške: dvije godine njezinog sukobljavanja s Plenkovićem, i to s ljutih desničarskih i ultrakonzervativnih pozicija, i četiri godine političkog glavinjanja i isprazne hiperaktivnosti, sad bi trebale biti bačene na leđa smijenjenog savjetnika Mate Radeljića

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otpustila je dvojicu svojih dosad najvažnijih savjetnika – Matu Radeljića za unutarnju politiku i Vladu Galića za obranu i nacionalnu sigurnost – samo zato da bi u izbornoj godini stekla naklonost Andreja Plenkovića i vodstva HDZ-a: utoliko je sasvim deplasirano predsjedničino inzistiranje na tome da još nije donijela odluku o kandidaturi za drugi mandat i da će tu odluku donijeti poslije izbora za Europski parlament u svibnju 2019. godine. Predsjednica je naprosto predala bitku i javno priznala da nema ni hrabrosti ni samopouzdanja da na izbore iziđe mimo HDZ-ove svakovrsne podrške: dvije godine njezinog latentnog ili manje latentnog sukobljavanja s Plenkovićem i s Vladom, i to s ljutih desničarskih i ultrakonzervativnih pozicija, i četiri godine rijetko viđenog političkog glavinjanja i isprazne hiperaktivnosti, sad bi trebale biti bačene na leđa Mate Radeljića, nekadašnjeg televizijskog novinara koji je samo povjerovao da je važniji nego što uistinu jest. Kao da je Radeljić silom natjerao gospođu Grabar-Kitarović da sluša njegove savjete i nagovore, a sad kad njega više nema, premda je na Pantovčaku proboravio četiri godine isključivo zahvaljujući predsjedničinoj volji, e sad će sve biti u redu, sad će se predsjednica ponašati razumno i konstruktivno, zrelo i državnički, sad će sve ispočetka i kao da ništa nije bilo, računajući da će birači za godinu dana zaboraviti i Radeljića, i njezin politički zaokret motiviran privatnim interesima, i hladnokrvnu izdaju onih koji su joj pomogli da postane predsjednica države.

Način na koji se dogodilo otpuštanje Mate Radeljića – koji se u iole normalnoj zemlji ne bi mogao ni na kilometar primaknuti položaju koji je zauzimao – jedan je u mnoštvu uvjerljivih dokaza da ni aktualna predsjednica nije dorasla funkciji

Tako proizlazi i iz izjave Gordana Jandrokovića, predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a: ‘Vidljivo je iz svih medijskih napisa da je navedeni savjetnik bio taj koji je poticao sukob između predsjednika Vlade, Vlade i predsjednice države. Sad postaje potpuno jasno da sukobe nije inicirala Vlada niti HDZ, nego da je to bila jedna osmišljena politika koja je željela izazivati stalne sukobe i napetosti između predsjednice i Vlade, odnosno premijera.’ I još: ‘Jako bode u oči da sada različiti medijski manipulatori i širitelji mržnje vrše strašan pritisak na predsjednicu, praktički je ucjenjuju da će, ako makne jednog savjetnika, ostati bez potpore dijela birača.’ Zaista, kao da je Grabar-Kitarović bila oteta ili omamljena, a jedan savjetnik upravljao je njezinim postupcima u skladu s vlastitim nahođenjem i svojom nakaradnom ideološkom orijentacijom.

Način pak na koji se dogodilo otpuštanje Mate Radeljića – koji se u iole normalnoj zemlji, naravno, ne bi mogao ni na kilometar primaknuti položaju koji je do jučer ponosno zauzimao – jedan je u mnoštvu uvjerljivih dokaza da aktualna predsjednica Republike nije ljudski i politički dorasla ni neusporedivo nižim i nezahtjevnijim javnim funkcijama od one na kojoj se sada nalazi. Prema Radeljićevom saopćenju, on se 5. prosinca sastao s Davorom Franićem, šefom kabineta ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Daniela Markića, na Franićevu inicijativu. ‘Odmah na početku razgovora rekao mi je da je od ravnatelja SOA-e Daniela Markića dobio zadatak da obavi sa mnom razgovor, a da je Markić taj zadatak dobio od predsjednice Republike. Priopćio mi je da Predsjednica ide u rekonstrukciju ureda i da ja neću više biti njezin savjetnik. Rekao mi je da mu je jako neugodno što je on dobio tu zadaću, ali da je mora izvršiti. U daljnjem tijeku razgovora posebno je naglasio kako mi mora dati do znanja da će, citiram, ‘Služba u svakom pogledu štititi Predsjednicu od mog mogućeg negativnog djelovanja nakon što odem iz Ureda i da je spreman, ako dobije takav zadatak, i autom se zabiti u mene”, obznanio je Radeljić u petak, 21. prosinca, nekoliko sati nakon što je iz Ureda predsjednice stigla vijest o njegovom razrješenju.

Iz reakcija SOA-e i predsjednice na objavu Radeljićevog saopćenja nesporno je to da su se Radeljić i Franić sastali i da prije tog sastanka Grabar-Kitarović nije bila obavijestila svog savjetnika da ubuduće ne računa na njegove usluge. Učinila je to nekoliko dana kasnije. Nesporno je, također, da Radeljić više od dva tjedna nikom nije prijavio Franićevu prijetnju: valjda se nadao da će njegova šefica odustati od svog nauma, kad shvati da on ne kani smjerno podnijeti ostavku, kao što je to učinio Vlado Galić. Bez obzira na to je li Franić prijetio Radeljiću, što je ionako teško ili nemoguće dokazati, sasvim je jasno da je SOA htjela zaplašiti najbližeg i najutjecajnijeg savjetnika na Pantovčaku kojemu je istekao rok trajanja, ako mu padne na pamet da ‘negativno djeluje’ prema Grabar-Kitarović, to jest da javno besjedi ili da pušta u optjecaj informacije neugodne za predsjednicu, a predsjednica i SOA očito su zajednički procijenili da bi Radeljiću to moglo pasti na pamet: dotični sigurno zna mnogo, imao je legalni pristup zaštićenim podacima i povezan je s desničarskom paražurnalističkom klikom koju predvodi televizijski novinar Velimir Bujanec, a pouzdano je da ga je razbjesnila i sama pomisao na to da bi ga se predsjednica mogla odreći u zamjenu za Plenkovićevu neophodnu podršku.

Posao SOA-e jest da ‘protuobavještajno štiti’ najviše državne institucije i funkcije, pa tako i predsjednicu Republike, te da spriječi ili zaustavi odljev državnih tajni u javnost, ali to ne znači birtijsko upozoravanje predsjedničinog suradnika na odlasku da bi mu bilo mudrije da ne pravi probleme gospođi Grabar-Kitarović nego da ode tiho i da zaboravi svaki oblik osvetništva. To nije protuobavještajna zaštita predsjednice Republike, to je pokušaj tajnopolicijskog utjerivanja straha u kosti čovjeku koji bi mogao politički naštetiti Kolindi Grabar-Kitarović u godini u kojoj je čekaju izbori, to je stavljanje tajne službe u funkciju političkih ambicija jedne osobe, i to je pokušaj da se sigurnosno-obavještajnim metodama raščisti put gospođi Grabar-Kitarović do novog mandata, da joj se olakša nošenje s ljudima koji su joj bili bliski a koji bi joj sad mogli zagorčavati život. S obzirom na to da se rečena SOA-ina rabota nije mogla zbiti bez naloga ili pristanka predsjednice Republike, očito je da ona živi u strahu od toga da bi joj očajnički zaokret prema Plenkoviću mogao izazvati nevolje među onima kojima je dosad bila okružena i u čije se političke procjene pouzdavala. Taj strah je vjerojatno opravdan, ali to je samo njezin strah i njezin problem: SOA nije tu da bi otklanjala predsjedničine karijerne bojazni i da bi joj pomagala u saniranju političkih konfrontacija, koje je sama proizvela i koje nisu nikakva prijetnja nacionalnoj sigurnosti.

Radeljić, Bujanec, Galić i svi ostali koji se osjećaju izdanima i prodanima sigurno neće priznati poraz bez da upute pokoji niski udarac svojim neprijateljima. U tome bi najviše štete mogla imati Kolinda Grabar-Kitarović

Plenković trenutno ima razloga za zadovoljstvo i likovanje i nije mu ni na kraj pameti da u takvom ambijentu problematizira akcije tajne službe i da otvara aferu ondje gdje mu sad nije potrebna. Otrgnuo je predsjednicu radikalnoj desnici, marginalizirao i pacificirao Bujančeve poklonike u svojoj stranci i u blizini svoje stranke, naročito u veteransko-stradalničkim redovima, potkresao krila Željki Markić i njezinim protumanjinsko-klerikalnim jurišnicima, uz pomoć Milana Bandića izbacio Neovisne za Hrvatsku iz vladajuće koalicije u Zagrebu, i ostalo mu je još samo da se u raspletu afere SMS liši predimenzionirane unutrašnje opasnosti zvane Milijan Brkić, a pritom ne treba strahovati da će biti ugrožena parlamentarna većina. To mu je uspjelo jer nije morao voditi računa o napadima s razbucane i neuvjerljive ljevice, i jer desno od HDZ-a – što je donedavno uključivalo i predsjednicu države – caruju politički diletanti i netalentirane galamdžije birtijskog dometa, pozeri koji misle da je za uspješno bavljenje politikom dovoljno širiti mržnju prema slabijima i malobrojnijima, ili sijati strah od nemoćnijih, te ljudi odsječeni od realnosti i zatočeni u svijetu u kojem postoje tri-četiri opsesivne teme, a sve se svode na srpsko-komunističko-jugoslavensko-migrantsko-islamsku prijetnju vječno ugroženom hrvatstvu. Ta Plenkovićeva bitka, međutim, još uvijek nije završena, premda se generalni ishod – s obzirom na političku nesposobnost i međusobnu posvađanost među ‘suverenistima’ – teško može promijeniti. Radeljić, Bujanec, Galić i svi ostali koji se osjećaju izdanima i prodanima sigurno neće priznati poraz bez da upute pokoji niski udarac svojim neprijateljima. U tome bi više štete od Plenkovića i HDZ-a mogla imati Kolinda Grabar-Kitarović, čije šanse za ponavljanje predsjedničkog mandata ionako iz dana u dan sve više kopne, i to neovisno o tome što ni ljevica ni desnica izvan HDZ-a još uvijek nemaju svoje jasno profilirane kandidate.

Od ‘Motrišta’ do ‘Motrišta’

Predsjednica je za novu najbližu suradnicu odabrala novinarku Mirjanu Hrgu, nekadašnju Radeljićevu kolegicu iz HTV-ovih ‘Motrišta’ koja se, poslije HTV-a, prošetala Novom TV, Al Jazeerom Balkans i RTL-om te zatvorila puni krug od desnice, preko popriličnog lijevo-liberalnog sarajevskog skretanja, do desnice. Što je gospođu Hrgu kvalificiralo za posao u Uredu predsjednice? Ponajprije, privatno poznanstvo i trenutačno ideološko podudaranje s Grabar-Kitarović, zatim instinktivno prepoznavanje između njih dvije po podjednakoj količini nerazumijevanja politike i političkog trenutka, a onda i računica koja kaže da je Hrga u prijateljskim odnosima s Goranom Milićem, ocem Vladina glasnogovornika Marka Milića, što bi dodatno trebalo doprinijeti uspostavi skladnijih odnosa i propagandno koordiniranijih akcija između Banskih dvora i Pantovčaka. S obzirom na Hrginu taštinu i sklonost javnom dramatiziranju, bit će čudo ako se situacija bude razvijala onako kako očekuje Kolinda Grabar-Kitarović.

1/2