>

novosti logo

Rabljena sedmica: Ustašluk i upornost

Josip Šimunić nije se mirio s činjenicom da su ga zbog urlanja ustaškog pozdrava kaznili hrvatski sudovi, pa je voljenu domovinu tužio sudu u Strasbourgu, odakle mu je stigla odbijenica i pouka da se sloboda izražavanja ‘ne odnosi na onu vrstu govora koja proklamira mržnju ili nasilje’

Ustaša

Josip Šimunić spada u upornije ljude. A kada je deficitaran s nekim drugim kvalitetama, uporan se čovjek katkad osramoti. Na domaćem i međunarodnom planu. Kako čitamo na jednom prijestolničkom portalu, ‘Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbio je raspravljati o tužbi koju je protiv Hrvatske podnio bivši hrvatski nogometni reprezentativac’ ogorčen pravomoćno dosuđenom kaznom od 25 hiljada kuna zbog urlanja ustaškog pozdrava 19. studenoga 2013. godine na Maksimiru, nakon utakmice Hrvatske i Islanda. Domovinsko je sudstvo zapazilo da Šimuniću omiljeni pozdrav ‘simbolizira službeni pozdrav za vrijeme totalitarnog režima Nezavisne Države Hrvatske’ te ‘kao takav predstavlja i manifestaciju rasističke ideologije, prezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti’. Zbog toga mu je zagrebački Prekršajni sud odmjerio pet hiljada kuna, a Visoki prekršajni sud povećao kaznu na 25 hiljada. Kuuuuna. Šimunić je, čini se, skeptičan prema hrvatskim sudovima, čak i kad kažnjavaju u kunama, pa je voljenu domovinu tužio Strasbourgu. Uz nesumnjivu odvjetničku pomoć, u tužbi je primijetio da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer sudske odluke nisu dosljedne, odnosno hrvatski sudovi nemaju uvijek isti odnos prema ustaškom pozdravu. Žalio se i na kršenje članka 7. Konvencije o ljudskim pravima ‘koji kaže da ne može biti sankcionirano ono što nije zabranjeno’, a ustaški pozdrav, opaža Šimunić, nije zabranjen ni u jednom hrvatskom zakonu. I tako dalje i tome slično. Šimuniću – i odvjetniku – iz Strasbourga je stigla pouka kako tamošnji suci nisu nadležni analizirati ovdašnju sudsku praksu, niti nadzirati provedbu hrvatskih zakona. I konačno, najvažnije, da mu se sloboda izražavanja ‘ne odnosi na onu vrstu govora koja proklamira mržnju ili nasilje’. Nakon svega ili su Šimunić – i odvjetnik – posramljeno zaključili da se, sada biramo riječi da ne budemo tuženi, nisu pokazali najmudrijima kod izbora argumenata ili su čvrsto uvjereni da su Strasbourgom zavladali antikristi i masoni, komunisti, ovi-oni…

Austro-Ugarska

Austro-Ugarsku je iz zaborava ovog tjedna uskrsnula Kolinda Grabar-Kitarović, omiljena antijunakinja naše rubrike. Uz Milijana Brkića, ali on je samozatajniji i nije antijunakinja, nego antijunak. Dala se intervjuirati na N1 televiziji te hrabro i odlučno hvalila Vladu. Kao što je poznato, nakon što je veći dio mandata kritizirala Plenkovića i pratnju, shvatila je da joj bez njihove pomoći nema drugog mandata, pa je smijenila savjetnika Matu Radeljića, proskribiranog kao glavnog spletkaroša u odnosima s Vladom, a sada je pred kamerama nanizala pohvale Vladi: te popravila makroekonomske pokazatelje, te smanjila javni dug, te počela poreznu reformu koja nju, predsjednicu, oduševljava. I misli da nije potrebna interpelacija o radu Vlade. A Austro-Ugarska? Odgovarajući na pitanje o odgovornosti HDZ-a za nepotizam, opazila je kako smo ‘odgovorni svi mi svih ovih godina, to je nasljeđe, rekla bih, još austrougarskog sustava, pa onda dalje’. Izbori se bliže, treba hvatati što širi krug birača, a među njima su ljudi koji se jugoslavenskog socijalizma ne sjećaju samo po zlu. Stoga je KGK ovaj put preskočila omiljeno pljuckanje po ‘komunističkom nasljeđu’ i prebacila se na K und K. A možda nekog – Šimunića? – uspije uvjeriti da su mrtve države najodgovornije za to što nije ostvarila predizborno obećanje o svrstavanju Hrvatske među najrazvijenije.

Avion

Ne baš brojni preostali nezavisni mediji dokazuju kako su Vlada i Plenković znali ili morali znati da SAD neće pristati na izraelsku prodaju preuređenih vojnih aviona F-16 Barak Hrvatskoj, ali uzalud. Premijer i ministar obrane Damir Krstičević i proteklih su dana uvjeravali javnost u svoju neupućenost, koja bi u nekom udaljenom svemiru s razvijenim demokratskim standardima također bila razlog za ostavku cijele Vlade, jer ne zna se je li gore što negiraju da su dobili upozorenja ili to što ih, možda, nisu razumjeli. Bilo kako bilo, avioni neće u Hrvatsku, Amerikanci ne žele da se njihove letjelice preprodaju s dodatnom izraelskom opremom, a baš takve ih je Hrvatska ugovorila. Što ćemo sada, tko će nas štititi od svakodnevnih opasnosti s neba, kako uopće živimo bez aviona?

Savjetnik

Ante Gugo postao je posebni savjetnik za krizno komuniciranje ministra gospodarstva Darka Horvata. Površniji čitatelj vjerojatno ne zna ni tko je Horvat – teško je dospjeti u prvi plan pored ministarskih zvijezda poput Krstičevića ili Milana Kujundžića – a kamoli Gugo, što je prava šteta, jer se iza naizgled rutinskog imenovanja krije pravi mali medijski bombon. Iz niza razloga. Prvi, Gugo, jedan od istaknutijih novinara Slobodne i Nedjeljne Dalmacije dok su te novine bile u rukama bivšeg HDZ-ova tajkuna Miroslava Kutle, imenovan je na zatvorenom dijelu sjednice Vlade, o čemu nije objavljena informacija ni na njezinim stranicama; drugo, zainteresirani su mediji mogli samo doznati da ima ugovor o suradnji, ne i stalni radni odnos, ali ne i više detalja o uvjetima pod kojima je angažiran; treće, čitamo kako je imao nekoliko tvrtki, poput Zova prirode, iza kojih su ostali dugovi; četvrto, njegovao je vrlo interesantnu praksu prema jamcima za svoje kredite. Jedan od njih, kako je posvjedočio ovih dana novinama, morao je plaćati Gugin kredit, dok je on, Gugo, stručnjak za krizno komuniciranje, vozio skupi džip u vlasništvu svoga Zova prirode. Nesretni jamac otkrio je i da ima presudu kojom mu Gugo mora isplatiti nešto više od 140 tisuća kuna. Unatoč pravomoćnoj i izvršnoj presudi, Gugo ništa nije platio, a pitanje je i hoće li, jer je nesretni jamac u Fini doznao da je tek 33 na listi prisilnih naplata Guginih vjerovnika. Bila je ovo mala i slatka ilustracija o savjetniku ministra gospodarstva i kriterijima vlade Andreja Plenkovića.

Govedina

Trećinu govedine Hrvatska uvozi iz Poljske, čitamo informaciju koja je nastavak zbilja šokantne priče: novinari jedne poljske televizije snimili su teško bolesne krave koje noću u regiji Mazoviji vuku na klanje, bez nadzora veterinara zaduženih za nadzor kontrole mesa. Vuku ih, jer od bolesti ne mogu stajati na nogama. Da bi provjerio sve informacije, novinar se i zaposlio u klaonici. ‘Nadređeni bi mi naredili da obilježim meso kao zdravo i da ga ‘uljepšam’. Vjerujte mi, bilo je užasno. Od smrada trulog mesa vam se povraća’, izjavio je novinar Patryk Szczepaniak ‘Guardianu’. I dok se panika širi Evropom, hrvatski ministar poljoprivrede bavi se ne znamo ni mi čime.

1/1