>

novosti logo

Kultura Kultura

Tamno srce kapitalizma

Jonas Lüscher, ‘Proljeće barbara’ (s njemačkog preveo Boris Perić, Edicije Božičević, Zagreb, 2015): Financijašima i neoliberalizmu Lüscher se efektno nasmijao u brk

Kako bi to doista izgledalo kad bi jednog lijepog dana međunarodni bankarski sustav stvarno krahirao: poslovnice zaključane, kartice i bankomati ne funkcioniraju, crklo je i internetsko bankarstvo, kaos se širi gradovima, selima, pa čak i – konstatira Jonas Lüscher u romanu ‘Proljeće barbara’ – i pustinjama. Engleska, Švicarska, Tunis, Hrvatska, očito smo svi umreženi na jedan nimalo simpatičan način. Naravno da ova apokaliptična ideja – koja je, uostalom, i sasvim moguća– već neko vrijeme intrigira filozofe, ekonomiste, sociologe i pisce jer je svima jasno da čitav sistem funkcionira na staklenim nogama i da je neka katastrofa više nego izvjesna. I dok stanovništvo eurozone drhti pred takvim scenarijima, a javnost iščekuje moćnu književnu distopiju na ovu temu (premda je pitanje smijemo li se nadati novoj ‘1984’), postoje pisci poput Jonasa Lüschera koji ne čekaju na vizionare i nova remek-djela.

U ‘Proljeću barbara’ međubankarsko tržište u Imperiju se zaista slomilo, kreditne kartice ne vrijede i ako ste organizirali svadbu u luksuznom pustinjskom resortu ‘Tisuću i jedna noć’ i sad ne možete naplatiti troškove vjenčanja koji su narasli na četvrt milijuna funti, naravno da ste pomalo nervozni, no zanimljivo je da su još nervozniji oni koji ne mogu platiti račun. Kako, barem u jednom resortu, izgledaju prvi sati nakon financijska apokalipse? Evo ovako: ‘U blagovaonici nisam zatekao uobičajeno raskošni jutarnji bife: umjesto košarica s voćem, vrčeva sa svježim sokovima, ohlađenim platama s francuskim sirevima, i španjolskom šunkom, etažerima sa slasticama, i daskama s bagetima umotanima u bijele ubruse, tamo na stolu je stajala tek košara s lepinjama, zdjela namaza od slanutka i nekoliko termosica s kavom.’ Dakle otprilike kao u Tovarniku.

Lüscher je lukavo izmjestio radnju u Tunis kako bi priči podigao temperaturu – slom bankarskog sustava koristi Muslimansko bratstvo koje preuzima vlast – no pisac se u ovom romanu muslimanima bavi marginalno, a više ga zanimaju Europljani koji se sramote na stranom terenu, u nebranom grožđu kao u nekom TV rijalitiju. Jonas Lüscher, po struci filozof, uopće ne sumnja da se švicarski tajkunčići pred prvim izazovom preživljavanja pretvaraju u krvoločne barbare. I možda naslućujete da Lüscher, po struci filozof, tamno srce barbarizma ne traži u Afganistanu, Siriji ili Tunisu, već u moćnim kapitalističkim financijskim središtima koja marljivo rade na propasti civilizacije.

Jonas Lüscher je satiričar i fini zabavljač koji pomalo koketira s distopijom (pitanje ‘Gdje sam bio kada je Engleska proglasila državni bankrot?’ zamijenio je žanr ‘Čime sam bio zaokupljen 11. rujna?’), no ‘Proljeće barbara’ – ujedno i baraba! – prije će vas zabaviti nego prestrašiti. Pisac je u ovaj roman utkao mnoštvo zgodnih detaljčića – zanimljivo je da sjevernoafrički gangsteri neobično nalikuju balkanskima i da se lukavi biznismen preziva Prodanović.

U ‘Proljeću barbara’ stigne se popričati i o književnosti, čak i o Sebaldu, i zapravo je šteta što Lüscher nije napisao opsežniji roman: istina je da se efektno nasmijao neoliberalizmu u brk, da je ‘Barbare’ lako zamisliti kao pilot-epizodu za HBO-ovu trakavicu i da Lüscher piše hrabro i drukčije i, što je najvažnije, ne prekapa po grobovima već se bavi današnjicom, no da je kojim slučajem ‘Proljeće barbara’ raširio na 400 ili 500 stranica, mogao bi se ponadati i ozbiljnijem komercijalnom uspjehu. Ovako je zasad talent koji valja držati na radaru…

1/1