>

novosti logo

Nacionalizirajmo Gavrilović

Profesor Ekonomskog fakulteta i bivši zaposlenik petrinjske tvrtke o istrazi protiv vlasnika: Dokažu li se nezakonitosti, normalno bi bilo da se ugovor raskine i da se Gavrilović vrati državi, kaže Vladimir Čavrak

Nisam fasciniran istragom USKOK-a nad Đurom Gavrilovićem zato što ne pogađa suštinu. Od istrage, kako je postavljena, radnici Gavrilovića nemaju što očekivati - poruka je Vladimira Čavraka, profesora na Ekonomskom fakultetu i nekadašnjeg zaposlenika Gavrilovića. Profesora je DORH angažirao u pripremama za arbitražu koju je Gavrilović pokrenuo protiv države prije dvije godine.

Čavrak je u intervjuu Petrinjskom radiju naglasio da se istraga svodi samo na to kako je Đuro Gavrilović došao do sedam milijuna kuna namijenjenih za obranu Hrvatske, kojima je mesna industrija Gavrilović kupljena 1991., a ne postavlja se pitanje kako je firma koja je tada bila vrijedna najmanje 700 milijuna tadašnjih DEM prodana za samo 3,3 milijuna maraka.

- Time se samo skreće fokus s onoga što je bitno, a bitno je da firma Gavrilović uopće nije imala uvjete da ide u stečaj, koji je proveden ne samo šlampavo, nego u mnogim elementima i nezakonito. O tome je govorila Državna revizija 2003. godine, a i kupoprodajni ugovor iz 11. studenoga 1991. po mnogim je elementima jako sporan - napominje Čavrak. Smatra da DORH ograničava istragu na pitanje otkuda Gavriloviću novac, a ne postavlja prethodna pitanja koji bi bila mnogo važnija za radnike Gavrilovića, grad Petrinju i samu državu.

- Ako istraga pokaže da je novac nečist i ako se pokaže da se zbog toga mora raskidati ugovor, onda je pitanje što je s pet poduzeća Gavrilovića, vraćaju li se ona državi, a samim time i arbitraža je onda izlišna. Međutim, u toj varijanti i dalje ostaje sakrivena cijela tema koja se tiče stečaja i otprilike pola milijarde ondašnjih njemačkih maraka, za što u ovakvoj istrazi ne možemo dobiti odgovor - tvrdi Čavrak i dodaje da bi u normalnim državama bilo realno, dokažu li se nezakonitosti, da se raskine takav ugovor i da se tvrtka vrati državi.

- U tranzicijskim zemljama to je bio vrlo čest slučaj. Recimo, u Češkoj se događalo da je jedna firma bila tri puta vraćana državi i država ju je tri puta prodavala. Ako je ugovor nezakonito i nemoralno potpisan, onda se takav ugovor mora raskinuti - ističe Čavrak, tvrdeći da je u ovoj priči najbitnije kakve su pravne posljedice ove priče za cijelu Hrvatsku.

Prema njegovim riječima, upravo je slučaj Gavrilović dokaz svih inozemnih upozorenja da naš pravosudni sustav još uvijek ne funkcionira po standardima EU-a. Osim toga, postavljanje istrage u ovako uske okvire još je jedna vrsta manipulacije, koje su u slučaju Gavrilović već dvadeset godina konstanta. Cijeli niz državnih institucija, ističe Čavrak, napravio je niz propusta ili je čak nezakonito proveo određene stvari, od Agencije za pretvorbu i privatizaciju, preko Trgovačkog suda i Općinskog suda u Petrinji, sve do bivšeg Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) i Vlade.

- HFP je bio vlasnik aktive od nekih 550 milijuna njemačkih maraka Gavrilovića 1996. godine i pustio je da ta aktiva završi u stečaju, koji je otvoren i zatvoren s obrazloženjem da nema imovine. Ta imovina je i danas aktivna i koristi je onaj tko nije njezin vlasnik. Vlada je odgovorna jer je 1996. pokrenuta tužba za raskid ugovora iz 1991. – spor je vodio pravobranitelj Petar Šale – a nakon šest godina spora, DORH odustaje od njega. Nema obrazloženja na temelju čega, no znamo da je Vlada donijela zaključak na prijedlog tadašnjeg potpredsjednika Vlade Slavka Linića da DORH mora povući tužbu. Javnosti i građanima do danas nije objašnjeno zašto je Vlada dala taj zaključak - rezimira Čavrak.

1/1